Romi u Baranji su suočeni s teško premostivim “zidovima”

Romi u Baranji su suočeni s teško premostivim “zidovima”

Foto: Dragana Đurđević
Autor: Vuk Tešija

Romska zajednica u Baranji dijeli sve životne probleme s ostalim Baranjcima, ali ima i neke specifične koji ih sprječavaju da preskoče socijalni “zid”. Za to su krive i institucije, tvrde u udruzi Romsko srce.

21-godišnja Dragana Đurđević (naslovna fotografija) je mlada žena iz baranjskog sela Jagodnjaka. Završila je srednju školu u Belom Manastiru, aktivna je u civilnom sektoru, mjesecima je volontirala, bila je uključena u program educiranja asistenata u nastavi i radila je dvije godine u školi pomažući učenicima u svladavanju gradiva. Dragana je obrazovana, elokventna i samosvjesna osoba koja je ujedno i Romkinja i koja pokušava svojim radom pomoći svojim sunarodnjacima da “preskoče” zid koji je društvo stavilo pred njih. Ne ulazeći u pitanje namjere, predrasuda ili okolnosti, taj zid za romsku zajednicu itekako postoji. Socijalna inkluzija je nešto što se ne podrazumijeva kada ste Rom u Hrvatskoj. Uz sve ostale probleme oko obrazovanja, socijalnog statusa, maloljetničkih brakova ili pukog siromaštva, Romi vrlo malo pomoći dobivaju od države ili lokalnih vlasti.

Dragana ima želju upisati fakutet i postati odgojiteljica kako bi nastavila rad s djecom, ali formalni propust i pitanje uplatnice od 300 kuna zaustavili su je na zadnjem upisnom roku. Čeka ljeto za idući. Svjesna je da je obrazovanje pravi put i da njime treba nastaviti, ali prepreke nisu male. Država stipendira romske studente s 1.000 kuna mjesečno, što je otprilike dovoljno za prijevoz od Jagodnjaka do Osijeka. Za sve ostalo moraju se sami pobrinuti. O studiranju u Zagrebu ili nekom drugom, udaljenijem gradu ne može se ni sanjati.

 

Cijeli članak pročitajte na: dw.com