Povijest pamti… I opominje.

Povijest pamti… I opominje.

Uz 2.kolovoza, Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve holokausta.

Treba li povijest biti tek učiteljica ili nas i opominjati i podsjećati? I, koliko smo, zapravo iz povijesti uopće spremni učiti i naučiti ?

2.kolovoza je, u svakom slučaju, jedan od onih povijesnih dana koji nikako ne bi smio biti zaboravljen. Dan je to sjećanja na 2897 ubijenih Roma u logoru Aushwitz, dan čiji su značaj među prvima prepoznali članovi  zagrebačke Udruge za  promicanje obrazovanja Roma u Hrvatskoj, KALI SARA i Romsko nacionalno vijeće, ali i dan koji je, na inicijativu saborskog zastupnika Veljka Kajtazija, Hrvatski Sabor jednoglasno priznao kao Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve holokausta. Ovim priznanjem Hrvatska je , uz Poljsku i Mađarsku, postala tek treća zemlja u svijetu koja je službeno priznala ovaj veliki datum, ali se i suočila s tamnom stranom povijesti. Na žalost, problemi ovim činom nisu prestali. Romi su i dalje najveća europska manjina, ali i najsiromašnija i najdiskriminiranija, vječno na meti, izloženi predrasudama, stigmatizaciji, protjerivani, getoizirani, ubijani. I dok mračne slike povijesti po tko zna koji puta postaju dio naše svakodnevice, dok se Europa i svijet suočavaju s jačanjem desnice, govorom mržnje i napadima na sve one koji su drugačiji, što god to značili, suočavanje s vlastitom poviješću, ali i izgradnja društva temeljenog na kulturi mira, toleranciji i uvažavanju različitosti, važnija je no ikada ranije. Stoga je važno sjećati se. I pamtiti. I opominjati. Zbog Roma, ali i svih onih nebrojnih drugih, rasno nepodobnih. Zbog zdravog, građanskog i demokratskog društva. Da se ne ponovi. Vjerujući u različitosti koje povezuju, a ne razdvajaju, koračajući tuđim cipelama.

glavna_slika_prva

U Europi u ovom trenutku živi između 7 i 9 milijuna Roma, od čega najviše u Mađarskoj, Rumunjskoj, Makedoniji i Slovačkoj. U Hrvatskoj ih je, prema podacima iz 2011. oko 17 tisuća. Diskriminacija prema Romima u tranzicijskim je zemljama Europe izrazito prisutna. prisilne deportacije, ubojstva, radikalne desničarske stranke koje šire netoleranciju, segregacija. Na žalost, priča je to duga gotovo 4 stoljeća, ali i priča o čijim stravičnim razmjerima muklo svjedoči holokaust, posebno drugi dan kolovoza, godine 1944, dan koji Romi Hrvatske obilježavaju na groblju Uštica pored Jasenovca. Povijest pamti….I piše…

„Sustavno istrebljenje Roma provedeno je u tzv.Nezavisnoj državi Hrvatskoj uz suradnju ustaškog režima s nacističkom Njemačkom. Od samog početka i zloglasnog datuma 10.travnja 1941., država je, po uzoru na nacističku Njemačku, usvojila zakonodavstvo unutar kojeg su donesene uredbe o rasnoj pripadnosti koje su ozakonile progon Roma. Prvi koncentracijski logor osnovan je 1941. u Koprivnici, a tijekom narednih godina formirano ih je ukupno više od 30. Od svibnja 1942. svi su Romi s područja NDH deportirani teretnim vlakovima u Jasenovac, gdje, za razliku od drugih zatočenika, nisu bili upisivani po imenu, nego evidentirani po broju vagona. U početku smješteni u srpsko selo Uštica ( nazvano kasnije „ciganski logor“), prebačeni su u Gradinu, na drugu obalu Save, mjesto masovnih ubojstava zatočenika Jasenovca. Kako nikada nisu vođeni službeni podaci o broju zatočenih Roma, a većina ih nije bila upisivana u matične knjige rođenih, svaki pokušaj da se utvrdi broj ubijenih Roma u Jasenovcu je nemoguć.“

romi1

Čudna je to i čini se, vječno, prokleta sudbina naroda, koji nije jednak s drugima, čak ni u smrti. Jer, dok se o genocidu nad Židovima intenzivno govori, ne zaboravljajući, genocid nad Romima uglavnom se i danas prešućuje. Romi, osim toga, za razliku od Židova, nemaju svoje mjesto u muzeju holokausta, niti novčanu odštetu od njemačke Vlade. Prema procjenama povjesničara, čak 20 tisuća Roma bi preživio genocid da su se na njih primjenjivala pravila vezana za Židove. Sličan zid šutnje, kao i ne priznavanje dijela vlastite povijesti, prisutan je i u Hrvatskoj. I danas 60 -ak godina poslije, političke elite još uvijek nisu pronašle niti način, niti dovoljno snage da se ograde od zločina počinjenih u ime Nezavisne države Hrvatske, ali i jasno i glasno osude sve politike i pokušaje etničkog čišćenja. Pamti povijest, pamte i Romi, obilježavajući 2.kolovoza, porjamos, genocid. Iako ne dovoljno medijski popraćen i bez predstavnika vodećih političkih elita, 2.kolovoza, Međunarodni dan sjećanja na sve romske žrtve genocida tijekom 2.svjetskog rata, u organizaciji Udruge Kali Sara, obilježen je i ove godine, komemoracijom na lokalitetu groblja Uštica, spomeničkom području Jasenovca, s porukama kako su Romi sastavni dio hrvatske povijesti, oni koji obogaćuju njenu multikulturalnost , ali i na žalost bez najvažnijih političkih aktera. Obilježavanje 2.kolovoza na groblju u Uštici, u svakom je slučaju, korak ka vraćanju dostojanstva Roma i građenju društva u kojem bi se trebali osjećati bolje i prihvaćenije. Jer, važno je naglasiti kako nacionalni interesi romskog naroda nikada nisu bili u sukobu s interesima većinskog naroda, dok, na žalost, interes većinskog naroda nije uvijek u skladu s romskim interesom. U trenutku novih globalnih skretanja u desno, važno je sjećati se holokausta, ali i glasno i jasno reći kako mržnja razara i ubija, kako je oprost smiraj duše, a zaborav gubljenje identiteta. U trenutku sve izraženijih revizionističkih tendencija vezanih uz zbivanja tijekom 2.svjetskog rata, Hrvatska si ne smije dozvoliti negiranje zločina i izjednačavanje krvnika i žrtve. Upravo zbog toga važno je naglasiti kako su sjećanja poput ovog uz Porjamos most koji nas povezuje u dobru i oprostu.

romi

Komemoraciji su, izvijestio nas je Čedo Todorović, dugogodišnji aktivist civilnog društva i predsjednik Romskog centra za promicanje i zaštitu ljudskih prava ,nazočili i Romi Brodsko posavske županije, smatrajući kako je iznimno važno naglasiti kako su sjećanja poput ovog uz Porjamos ,most koji nas povezuje u dobru i oprostu. Na žalost, Romi su, svjesni su toga i oni s područja naše županije, i dalje na europskim i svjetskim marginama, ali i svakodnevno izloženi diskriminaciji , netoleranciji i osjećaju nedobrodošlice. Ipak, koliko svaki ispad netolerancije baca ružnu sliku na društvo u cjelini, Čedo Todorović kaže kako je to, uglavnom stav manjine, dok većina ipak, razmišlja drugačije, shvaćajući kako su pripadnici manjina izniman socijalni kapital, ali i razlog zbog kojeg bi ova zemlja jednog dana mogla biti velika. Takvom bi stavu, zasigurno, da je prave političke volje, pripomogao i drugačiji pristup političkih elita. U svakom slučaju, unatoč dekadi Roma, ali i nacionalnoj strategiji za njihovu integraciju u društvo, unatoč Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina koji je, bar na deklarativnoj razini, jedan od boljih u Europskoj uniji, Romi su, uglavnom građani drugog reda. Stoga je promjena stava izazovan zadatak i za Romski centar za promicanje i zaštitu ljudskih prava iz Slavonskog Broda, koji godinama radi na stvaranju mostova i rušenju predrasuda, teško prohodan teren, ali i područje u kojemu se, čini se uvijek nekako nakon jednog početnog koraka, vraćamo unatrag.

romi_8Jednakost pred zakonom ,pravo na vlastiti identitet, ali i čuvanje povijest, kao i nediskriminacija temeljne su vrijednosti europske unije. Istovremeno, netrpeljivost prema Romima, uz isključenost, nejednakost i diskriminaciju s kojima se svakodnevno suočavaju, i dalje su vrlo česta pojava. Romi nemaju jednak pristup tržištu rada, obrazovanju, stanovanju i zdravstvenoj skrbi. Žive u začaranom krugu siromaštva pod stalnom prijetnjom prisilnog iseljavanja. Od prilike tako izgleda romska sadašnjost. Na žalost, slično je i s prošlošću, što je još jednom dokazao 2.kolovoza, Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve holokausta, uz Hrvatsku, službeno priznat tek u još dvije zemlje Europske unije. Još je jedna to povijesna nepravda, jer genocid nad Romima, za razliku od onog počinjenog nad Židovima, i danas se, uglavnom prešućuje. Potvrdio je to i izostanak predstavnika političkih elita na ovogodišnjoj komemoraciji na groblju Uštica, čime je propuštena još jedna u nizu prilika za gradnju mostova. Na žalost, da bi to mogli, potrebno je prije svega naučiti koračati u tuđim cipelama, prelazeći preko predrasuda nastalih, uglavnom, iz neznanja, suočiti se s vlastitim povijesnim propustima, jasno osuditi zločine i svaki oblik fašizma, afirmirajući ideju kako su i Romi, dio hrvatske povijesti, oni koji svakodnevno obogaćuju njenu multikulturalnost.

Jer, samo je tako moguće povijest doživjeti kao učiteljicu, istovremeno pamteći i opominjujući, ali i gradeći istinsko građansko društvo.

Izvor: NG-Buntovnici.hr