Peh: Indirektni progon Roma na Balkanu

Peh: Indirektni progon Roma na Balkanu

Autor: Nemanja Rujević

Foto: picture-alliance/ZB

Intervju

Balkanske države ne progone Rome, ali paleta mizernih situacija u kojima se nalazi ta skupina stanovnika ispunjava uvjete da se okvalifikuje kao kumulativni progon, kaže za DW profesor međunarodnog prava Norman Peh.

DW: U vašoj ekspertizi koja je u ožujku priložena njemačkom Ustavnom sudu izražavate sumnje u odluku njemačkog zakonodavca proglasiti tri balkanske države takozvanim “sigurnim zemljama porijekla”. Ne vjerujete u taj koncept?

Norman Peh: Ne. Ako pogledate ne samo osnove na kojima odlučuje njemački zakonodavac već i linije koje je zacrtala Europska unija, onda morate pretpostaviti da se u slučajevima diskriminacije koji se na razne načine ispoljavaju u svim segmentima života zapravo radi o političkom progonu. A upravo to je odlučujuće za proglašenje neke zemlje sigurnom zemljom porijekla – da li tamo ima progona ili ne.

Njemački političari u Srbiji, Makedoniji i BiH – a sada se priča io Albaniji, Kosovu i Crnoj Gori – ne vide politički, dakle državni i sustavno, progon. Što je tu uopće sporno?

Upravo je tu problem. Jer ne radi se u ovim slučajevima o izravnom progonu od strane države. EU je u dvije direktive koje navodim u ekspertizi zacrtala da kao progon treba definirati i poteze civilnih aktera kao i kumulativni efekt više činjenica. To zapravo znači da ne mora postojati ciljani progon od strane neke državne institucije. Takvo tumačenje progona je zastarjelo. Nova europska zakonska osnova ne traži da postoji izravan državni progon, već da jednostavno postoji raznovrsna diskriminacija i nekonzistentnost kao što je slučaj u spomenutim zemljama – posebno kada se radi o tamošnjim Romima i Sintima.

Prof. Norman Peh

Prof. Norman Peh

Profesore, Vi ste stručnjak sa decenijskim iskustvom, pa Vam je ipak trebalo 140 strana da u jednoj ekspertizi iznesete svoje viđenje ovog složenog i teško primjetnog oblika progona, kako kažete. Kako jedan potražitelj azila uspije to za sat ili dva objasni službeniku njemačkog Ureda za izbjeglice?

I u tome je problem, da ovi ljudi – među kojima je i mnogo nepismenih – to jednostavno ne mogu učiniti. Zato bi njima trebalo omogućiti pravnog savjetnika kako bi uopće imali šansu da objasne svoju situaciju. Ovdje imamo obrnutu logiku tereta dokazivanja na štetu ljudi koji nisu u stanju dokazati progon.

Ako se skoncentrišemo na Rome na Balkanu, imali smo već ogroman broj reportaža, i prvo što ti ljudi uvijek kažu je da bježe od neimaštine i žele pronaći posao u Njemačkoj. Zato su prozvani “ekonomskim izbjeglicama”. Objašnjenje: bijeda i manjak perspektive jesu ozbiljne stvari, ali nisu razlog za azil jer su milijarde ljudi na svijetu u sličnoj poziciji.

Točno, ali Romi i Sinti su u takvoj situaciji na sasvim poseban način. Ne radi se samo o bijedi i siromaštvu, nego o diskriminaciji i nepostojanju šansi kada se radi o stanovanju ili pronalaženju posla. Stopa nezaposlenosti Roma u ovim zemljama je neusporedivo veća od generalne stope nezaposlenosti. Stvar je u tome da ti ljudi ne bi trebalo da dokazuju u kakvom su položaju nego obratno – da bi njemački Savezni ured za migraciju i izbjeglice trebalo dokazati da nisu diskriminirani u zemljama podrijetla.

Vi zapravo tražite ono što je izbjegličkim pravom i zagarantirano – da se o svakom zahtjevu odlučuje individualno. Ali službenici u Njemačkoj su posljednjih godina vidjeli desetke tisuća slučajeva Roma s Balkana. Zar nisu već izvukli opće zaključke na temelju kojih mogu odlučuju u ostalim slučajevima?

Ovdje se tako i zaključuje, au relativno malom broju slučajeva je dodijeljen azil. U inozemstvu je drugačije, ali u Njemačkoj se europske direktive poštuju samo formalno dok se u praksi pojam političkog progona i dalje strogo tumači samo kao progon od strane države. Balkanskim državama zaista ne može prebaciti da progone Rome, to ja ni ne tvrdim u ekspertizi. Ali tamo piše da čitava paleta mizernih situacija u kojima se nalazi dio stanovništva zapravo ispunjava sve uvjete da se okvalifikuje kao kumulativni progon. Takav pojam progona do sada nije bio dominantan, ali to je prednost direktive EU koja je svjesno redefinirala progon.

Vi pišete da su elementi tog kumulativnog progona nedostupnost zdravstvene zaštite ili neuslovno stanovanje. U Sjedinjenim Državama do skoro desetine milijuna ljudi nisu bile zdravstveno osigurane, maltene pola Brazila živi po favelama. Da li je to dovoljno da se nekome dodjeli azil?

Imate pravo, ali to je drugo pitanje. Moja ekspertiza ne utvrđuje činjenično stanje negdje u Africi, Brazilu, SAD, Rusiji ili Kini, to bi moralo odvojeno da se ispita. Ovdje se radi o nečem drugom: o tome da pojam političkog progona ne smije usko da se tumači. Potrebno je točno analizirati da li skup činjenica – na zdravstvenom, pedagoškom, stambenom, radnom polju ili ograničavanje slobode kretanja – kvalificira stanje kao kumulativni progon koji onda može voditi davanju azila. Naravno, moguće je da se kod Roma slučajevi razlikuju. Ima tamo Roma koji su integrirani i imaju prihode, ali oni koji kao izbjeglice dolaze ovdje ne vide nikakvu perspektivu u zemljama podrijetla. Mi tražimo da zakonodavac to intenzivno provjeri, posebno u svjetlu novih direktiva EU.

Gospodine Peh, još jednom moram pitati: težak položaj, nedostatak posla i perspektive – to pogađa i etničke Srbe, Makedonce ili Bošnjake. Koja je odlučujuća razlika između njihove bijede i bijede u kojoj su balkanski Romi?

Nisam sâm bio u regiji, ali sam u ekspertizi naveo mnogo međunarodnih analiza – to ide sve do ocijena američkog State Departmenta – koje navode veliki broj dokumenata u kojima jasno stoji da je situacija Roma i Sinta u ovim zemljama posebna. Ona nije usporediva sa situacijom nekog drugog nezaposlenog građanina. Radi se o konglomeratu diskriminacije, bijede i nedostatka perspektive u usporedbi s običnim Srbinom, Bosancem ili Makedoncem. To nisu moji nalazi, već veliki broj različitih analiza koje navodim, ali koje sve dolaze do istog zaključka o posebnom položaju Roma.

Tu se radi io, kako pišete, “anticiganizmu” koji svakako postoji i na Balkanu. To ne poriču ni njemački političari, i povremeno traže pobošljanje položaja Roma od tih država. Ali takve primjere rasizma uz par klikova na internetu možemo naći i na njemačkom.

Njemačka generalno mora boriti protiv tog rasizma. Također bi u slučaju Roma koji pokušavaju dokazati da su na Balkanu proganjani ovdje moralo se odlučuje objektivno i bez predrasuda. Nisam siguran da se u Njemačkoj u pojedinim slučajevima ne odlučuje po mjerilima anticiganizma u stilu: ove ne želimo kod nas. Protiv toga također moramo boriti.

Posljednje pitanje Vama, sada ne kao profesoru prava nego kao političaru njemačke Ljevice: šta je Vaš prijedlog? Da Njemačka prihvati sve ljude koji joj dolaze?

To nije alternativa. Mi tražimo fer postupak u kojem bi njemačke institucije morale dokazati da vjerovnici azila nisu progonjeni u zemlji porijekla. Vidite da i Zeleni i socijaldemokrati također s mukom gledaju kako se stvaraju jednostavni mehanizmi kako bi se neželjene izbjeglice držale dalje od Njemačke. Hajde da ih prihvatimo i ispitamo svaki slučaj pojedinačno. Tek onda možemo reći: ovo ne ide, a ovo može proći. To bi, smatram, bilo u skladu s Ustavom.

* Norman Peh, 1938, je emeritirani profesor Sveučilišta u Hamburgu gdje je predavao međunarodno i javno pravo. Od 1969. do 2001. bio je član Socijaldemokratske partije Njemačke, a od 2007. je član Levice, čiji je zastupnik bio od 2005. do 2009. Za potrebe Europskog foruma Roma i putnika izradio je ekspertizu u kojoj tumači zakon kojim su prošle godine Srbija , Makedonija i BiH proglašene sigurnim zemljama porijekla. Ekspertiza je dostavljena njemačkom Ustavnom sudu 24. ožujka ove godine.

Izvor:

http://www.dw.com

[bha size=’468×60′ variation=’01’ align=’aligncenter’]