Neće za susjede Rome iz kartonskog naselja

Neće za susjede Rome iz kartonskog naselja

LESKOVAC – Stanovnici dvije ulice na izlazu iz Leskovca prema Lebanu potpisali su peticiju kojom traže da se iseli romska naseobina, sklepana od kartonskih kutija i drvenih letvi. Romi odgovraju da imaju uredne boravke i da nikoga ne diraju.

Formiranje ove naseobine počelo je još prije deset godina u šljiviku, tridesetak metara od magistralnog puta, odnosno, Ulice Stanoja Glavaša, i dvadesetak od dvije stambene zgrade za izbjeglice iz Bosne i Hrvatske u Prolomskoj ulici. Situacija je, kažu, postala nesnošljiva s uvećanjem broja obitelji i sa neugodnim mirisima koji se otuda šire.

“Prose na mostu i sa tim novcem kupuju alkohol, pa se, u alkoholiziranom stanju svađaju po cijeli dan, nekad i do jedan sat poslije ponoći. Policija je reagirala ali je to samo privremeno rješenje. Posjekli su pola šljivika radi izgradnje svojih koliba, a nuždu vrše u šumarku preko puta zgrade iu praznoj kućici pored, uslijed čega se ovim krajem širi nesnosan smrad, pa je i zdravlje lokalnog stanovništva ugroženo “, pričaju za Jugmediu Ivan Mitić Bizon i Zlatko Zlatković.

Ovdje žive četiri romske obitelji s ukupno 14 članova, bliskih rođaka. Stigli su iz Aleksinac, a porijeklom su, kažu, iz Rumunjske.

“Ovdje smo jer nas naša braća Romi nisu htjela u svoja naselja u Leskovcu, a iz Aleksinca smo skoro ptoterani od Srba”, priča slobodan Zekić.

Do njihovih nazovi kuća, koje umjesto vrata imaju čerge, stiže se prtinom, ali to nadležnima u Leskovcu nije bila prepreka za izdavanje osobnih dokumenata na adresu Prolomske ulice.

“Dokumenti smo u uslužnom centru i policiji dobili bez problema”, objašnjavaju i čude se što susjedi žele da ih otjeraju.

“Nikoga ne diramo, mi ne krademo. Živimo kako moramo, bez struje i vode, koju nam povremeno pozajme komšije Srbi, ali živi smo “, priča starija žena.

Ružica Stanković kaže da su im zime teške jer se moraju snalaziti za drva, skupljajući palete i daske iz kanti za smeće. Zekić se sa svojom suprugom doselio uoči dočeka ove Nove godine i već je dobio osobnu iskaznicu sa leskovačkom adresom.
“Ja primam socijalnu pomoć, a uskoro ću ostvariti pravo i na dječji dodatak jer imam šestero djece”, objašnjava Stankovićeva.
Ipak, uvjeti u kojima ovi ljudi žive krajnje su nehigijenski i njihova mala naseobina podsjeća na ispostavu V stoljeća usred XXI.

“Obraćali smo se Centru za socijalni rad, i oni su nam više puta obećavali pomoć, ali još uvijek nije pronađeno rješenje za naš problem. Ni nama nije drago što ovako živimo. Naš san je da nas država stambeno zbrine “, pričaju Romi doseljenici.
Oni se nadaju da bi njihovi budući domovi mogli biti u pet praznih stanova u susjednim zgradama koje su namijenjene za život prognanih i raseljenih lica sa prostora bivših jugoslavenskih republika.

Srbi, međutim, vele da se naseobina brzo uvećava i ne vjeruju da će nenadane komšije brzo dobiti stanove.

“Pa mi slušamo kako stanova nema, as druge strane, ovdje se svakog dana pojavi po neki novi stanovnik. Nisam rasist i ne smetaju mi ​​Romi, nego straše smrad, strah od zaraze, velika buka i psi koje okupljaju oko sebe i koji napadaju djecu “, objašnjava Srđan Mitić.

Ovi beskućnici povremeno dobivaju i izvanrednu pomoć od Centra za socijlani rad u Leskovcu, ali i od pravoslavne crkve.

Izvor:

http://jugmedia.info

Neće za komšije Rome iz kartonskog naselja (4)
« 1 od 4 »