Makedonija: Romi – Pred izbore nas lažu uz jedan sendvič

Makedonija: Romi – Pred izbore nas lažu uz jedan sendvič

Foto: Romi u Makedoniji žive u teškim uslovima (Daniel Evrosimoski)
Autor: Daniel Evrosimoski

MAKEDONIJA – Dvadesettrogodišnja Emin Telđuz je u šestom mjesecu trudnoće. Ne zna da li je beba dječak ili djevojčica, zato što je jednu i jedinu kontrolu uradila prije tri mjeseca. Nije zdravstveno osigurana, a u ambulanti, u jedinoj romskoj općini u svijetu – Šuto Orizari, nema ginekologa. Strahuje od neizvjesnosti gdje da se porodi i da li će imati dovoljno novca da sve to plati.

„Brinem se zato što cijelo vrijeme razmišljam šta će da se desi. Nemam zdravstvenu knjižicu, moraću da idem privatno. To mi je stresno. Sa druge strane, strahujem da mi ne oduzmu bebu. Kada je žena trudna, svašta joj pada na pamet“, kaže Telđuz.

Ona je samo jedna od osam hiljada Romkinja u reproduktivnom periodu iz općine Šuto Orizari. Objašnjava da i pored toga što bi trebale biti besplatne, kontrole trudnoće Romkinjama se naplaćuju od 20 do 40 eura. Prevoz do najbližeg ginekologa je dodatni problem zbog loše finansijske situacije u kojim se nalaze romske porodice, a svjedoče i da su redovne žrtve užasnog i nedostojanstvenog tretmana.

„Primjećujemo, kada smo kod ginekologa, da žene ispred nas, koje nisu Romkinje, ostaju trideset minuta, dok moj pregled traje pet minuta. Doktori prave razliku, nekoga pregledaju kako treba, a nas izbacuju tek tako. Tražimo savjete i odgovore, imamo pravo znati u kakvom stanju je naša beba. I mi smo ljudi“, priča Telđuz.

Potuzakonita naplata pregleda

Romske žene su se nekoliko puta pobunile što nemaju ginekologa u njihovoj općini. Ministar zdravlja im je obećao da će privremeno, tri puta sedmično, u njihovu ambulantu dolaziti ginekolog. Doktor ipak, zbog procedure u zdravstvenom sistemu, nije mogao da im izdaje liječničke recepte i potrebnu dokumentaciju, pa je sve prestalo da funkcioniše.

Kasandra Abdula, iz Inicijative žena iz Šuto Orizari, kaže da zbog nedostatka ginekologa u ovoj općini žene moraju birati matičnog ginekologa daleko od njihovih domova – troše za taksi kako bi otišle na kontrolu ili po liječničke dokumente potrebne da bi pravilno održavale svoju trudnoću. Iz ove inicijative, pored toga što podižu zdravstvenu svijest kod Romkinja, vode i evidenciju svjedočanstava o svim vrstama povreda njihovih prava.

„Medicinski pregledi za vrijeme trudnoće su besplatni, ali imamo brojne primjere protivzakonite naplate pregleda ženama romske populacije. Bilo je slučajeva u kojima je ginekolog odbio primiti žene Romkinje zato što su ‘prljave i puno rađaju’, neke žene uopće ne idu kod ginekologa i porađaju se kući, pa sve do najekstremnijih slučajeva u kojima, zbog svih ovih problema, dosta žena izgubi bebu“, objašnjava ona.

Nešto dalje, u centru grada ispod skopske tvrđave, na pola kilometara od novih blještavih zgrada i spomenika, šezdeset romskih beba i djece rastu i igraju se u smeću i prašini. Tu je smješteno 120 Roma, nakon što su ih gradske vlasti odstranile iz „romskog naselja“ gdje su živjeli prethodnih desetak godina i srušili njihove drvene barake, jer je na toj lokaciji predviđena izgradnja baroknog hotelskog kompleksa.

Ovi Romi su se sada smjestili malo dalje i žive u još lošijim uslovima.

Ni na nebu, ni na zemlji

Amanda Memet, dok u ruci drži svoju bebu Ateš, opisuje njihovu mizernu svakodnevicu.

„Teško živimo, u nikakvim uslovima. Nemamo ni vodu, ni pelene za djecu, nemamo gdje da ih okupamo. Dobiće šugu. Tražimo da nas negdje smjeste, da nam pomognu. Bilo gdje“, kaže ona.

Nadležni ih šalju u jedino prihvatilište „Čičino selo“, ali Romi i nevladine organizacije koje prate situaciju kažu da to prihvatilište nema kapacitet da primi svih 29 porodica koje žive ispod skopske tvrđave, a uslovi su također vrlo loši.

„Otkad su došli da nas ruše, mi smo ni na nebu, ni na zemlji. Niko nas ne brani. Političari dolaze samo kada su izbori i lažu nas uz jedan sendvič. Obećavaju sve i svašta, a nakon glasanja nikog nije briga za nas. Ljuti smo na njih i na narednim izborima nećemo glasati ni za koga. Kada dođu ovdje, otjerat ćemo ih. Šalju nas u ‘Čičino Selo’. Neka idu oni tamo sa njihovim djecom“, kaže u bijesu Redžep Hasan.

Emin Azrid ispred šatora koji je njegov dom (D. Evrosimoski)

„Dvadeset godina sam maltretiran po ulicama. Diskriminacija postoji. Država mi ne daje posao, tjera me da kradem. Ja neću da moja djeca pate. Sakupljamo plastične boce, željezo, neki ljudi nam daju malo novca, snalazimo se. Ali ako se ja ne snađem, država daje samo da umreš. Za glasanje nas traže, ali ne i za posao. Bolje da živim od kanti za smeće nego ruku političara“, kaže 29-godišnji Emin Azrid, otac šestero djece.

Ovi Romi nekoliko puta su protestirali ispred zgrade Vlade i Grada Skoplja nakon rušenja njihovih baraka, ali niko ništa nije uradio kako bi riješio njihov problem.

Za njihov glas – med i mlijeko

Iz Ministarstva zdravlja i Ministarstva socijalne politike nismo dobili nikakav odgovor o ovim problemima.

Romi se suočavaju i sa nedostatkom lične dokumentacije. Prema procjenama nevladinih organizacij, u Makedoniji je između tri i pet hiljada “fantomskih” Roma, tj. onih koji nemaju ličnih dokumenata, većinom djece. Ti ljudi su nevidljivi za sistem i isključeni su iz obrazovnih, zdravstvenih i socijalnih procesa.

Jedini način da se svi ovi problemi riješe je putem državnih institucija, ali tamo romski politički glas nije prisutan zato što romske partije više zastupaju partijski nego građanski interes, kaže Ljatife Šikovska iz nevladine organizacije „Ambrela“ koja pomaže Romima.

Ljatife Šikovska u razgovoru sa Romima ispod skopske tvrđave (D. Evrosimoski)

„I pored toga što dio Roma nije dobro obrazovan, oni shvataju kada političari zloupotrebljavaju njihov glas. To se dešava godinama unazad – samo kada im je potreban njihov glas, romske i ostale političke partije se sjećaju da Romi postoje i počinju obećanja da će sve biti med i mlijeko, ali nažalost nakon izbora ovi ljudi se zaboravljaju. Oni su posebno ranjiva kategorija zbog njihovog siromaštva. Daju im brašno, ulje ili 10 eura, ali to ne rješava njihovu neimaštinu“, kaže.

‘Doći će Ciganka da te ukrade’

Šikovska dodaje i da ostali građani moraju prestati na Rome gledati sa predrasudama, zato što, kao što je to slučaj i sa bilo kojom drugom etničkom zajednicom, nisu svi Romi isti.

„Ukoliko ne mogu da nam pomognu, bar nek nam ne odmažu. Važno je u procesu vaspitanja djece da ih ne plaše negativnim pričama o Romima, tipa ‘ako ne jedeš, doći će Ciganka da te ukrade’, a koje ostaju dugoročno u sjećanju te djece“, poručuje Šikovska.

Nema preciznih podataka koliko Roma ima u Makedoniji. Prema zadnjem popisu, od prije 14 godina, bilo ih je 54.000 ili nešto manje od tri posto makedonske populacije.

Na posljednjim izborima u Makedoniji bilo je prijavljeno sedam romskih političkih stranaka, od čega je šest dio aktualne vladajuće koalicije.

Izvor: Al Jazeera