• Početna »
  • Svijet »
  • Ispovijest ugledne češke književnice: “Posvojila sam dva romska dječaka i nisam uspjela u njihovu odgoju”
Ispovijest ugledne češke književnice: “Posvojila sam dva romska dječaka i nisam uspjela u njihovu odgoju”

Ispovijest ugledne češke književnice: “Posvojila sam dva romska dječaka i nisam uspjela u njihovu odgoju”

Foto: Tereza Boučkova/ Jiri Verčak
Autor: Lana Bunjevac

Pijetao je jedan od dvanaest znakova kineskog horoskopa, ujedno i znak u godini rođenja češke autorice Tereze Boučkove, međutim, u godini pijetla 2005. Boučková proživljava najtežu godinu u životu: njezina dvojica posvojenih sinova romskoga porijekla u pubertetu postaju problematični, brak joj se polako urušava te zapada u stvaralačku krizu rastrgana željom da ispuni sve svoje uloge.

Tereza Boučková rođena je 1957. u Pragu, a po zanimanju je spisateljica, scenaristica i novinarka, čiji su romani u Češkoj bestseleri. Kao mladoj ženi, liječnici su joj dijagnosticirali neplodnost, te su ona i njezin muž odlučili pružiti dom zanemarenoj djeci. U razmaku od godinu dana posvojili su dvojicu romskih dječaka tada starih godinu dana. No, kako to već često biva, kada je ispunila želju za roditeljstvom, ostala je trudna i rodila još jednog dječaka. Život s trojicom sinova na selu pored Praga bio je idiličan, sve dok dvojica starijih sinova nisu ušla u pubertet. Počeli su krasti, lagati i varati svoje roditelje, a na kraju više nisu htjeli ići u školu ili raditi. Najstarijeg sina, Patrika, već je izbacila iz kuće i on živi na ulici gdje zbog nedostatka higijene dobije svrab, zbog mlađeg, Lukašá (imena im je promijenila), ona i suprug noću zaključavaju sve vrijedne stvari i novac u svojoj spavaćoj sobi kako ih ne bi pokrao.

Brojni tabui

“Godina pijetla” briljantno je ispisana priča koja zadire u mnoge teme koje se smatraju političkim i društvenim tabuima. Iako je vjerojatno bilo vrlo teško pisati o vlastitoj intimi, čovjek zapravo ne zna bi li plakao ili se smijao jer Boučková je autorica koja nerijetko poseže za autoironijom. Knjiga je u Češkoj objavljena 2008. godine, a čitatelje vjerojatno najviše zanima što se u međuvremenu dogodilo s njezina dva posvojena sina i ima li kontakt s njima?

– Doista, nije bilo nimalo lako, ali roman sam napisala tek kada je već sve bilo iza mene i nekako sam ponovo isplivala na površinu. Mislim da je humor vrlo važan element ne samo u književnosti nego u životu općenito. U međuvremenu sam napisala još jedan roman iz svog života, zove se “Život je divan”. U njemu i dalje pišem o sudbini naše obitelji, iako je glavna tema posvećena mojoj mami. Naši posvojeni sinovi imaju svoju djecu, jedan od njih brine se za dvoje od svoje troje djece, iako ne živi na legalan način i ima hrpu dugova koji neprestano rastu. Drugi sin već više od godinu dana čami u zatvoru, ondje će provesti još nekoliko mjeseci. Prije toga živio je život teškog ovisnika o drogi i beskućnika. Priča o njegovoj obitelji – ima dijete – stvarno je tragična. Možda da samo spomenem kako smo s njim u vezi i upravo se spremamo da ga posjetimo u zatvoru. Zahvaljujući tome što se nalazi iza rešetaka ima šansu da se prestane drogirati i da se izliječi od žutice koja prati ovisnike. A ujedno mu se nudi prilika da sagleda i promijeni svoj život – iskreno i bez uvijanja progovara autorica, koja u jednom dijelu knjige piše: “Dok su Patrik i Lukáš bili koliko-toliko u redu, dok smo ih još mogli držati na uzdi, sve smo mogli prebroditi. Ali kasnije su do posljednje točke stali ispunjavati baš sve klišeje o Romima.” Dakako, smatra da tome nije krivo njihovo porijeklo, nego činjenica što su kao napuštena djeca prvu, važnu godinu života provela u ustanovi, bez osobe za koju bi se vezali.

Oštre reakcije

Još prije nego što je knjiga objavljena, Boučková je dala intervju jednom ženskom časopisu u kojemu je odgoj svoje posvojene romske djece opisala kao neuspjeh, što je izazvalo oštre reakcije u češkom društvu.

Cijeli tekst možete pročitati na jutarnji list.