• Početna »
  • Hrvatska »
  • Filip Vidović: Daroviti mladi glumac u adaptaciji romana ‘Ciganin, ali najljepši’
Filip Vidović: Daroviti mladi glumac u adaptaciji romana ‘Ciganin, ali najljepši’

Filip Vidović: Daroviti mladi glumac u adaptaciji romana ‘Ciganin, ali najljepši’

Foto: Filip Vidović / tportal.hr
Autor: Matej Grgić

Mladi glumac Filip Vidović, koji igra glavnu ulogu Sandija u adaptaciji romana ‘Ciganin, ali najljepši’ Kristiana Novaka u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu, za tportal otkriva što je spremio za audiciju, kako je svladao romski jezik, govori o iskustvu rada na sceni HNK te koji savjet pokojnog oca, glumca Ivice Vidovića, najviše pamti, a što o glumi voli razgovarati s majkom Gordanom Gadžić.

Kad je objavio da je upravo mladom glumcu Filipu Vidoviću povjerio ulogu Sandokana zvanog Sandi, 20-godišnjeg Roma iz Bukova Dola i glavnog lika romana ‘Ciganin, ali najljepši’ Kristiana Novaka, redatelj kazališne adaptacije te višestruko nagrađivane knjige Ivica Buljan izjavio je da je pronašao ‘idealnog Sandija’.

Filip Vidović završio je Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, a dosad je u glavnoj ulozi nastupio u predstavi ‘Talijanski slamnati šešir’ redatelja Georgija Para u kazalištu Komedija. Glumio je, osim toga, u ‘Mojoj nuklearnoj ljubavi’ Olje Lozice i Matka Botića u Teatru Rugantino, u ‘Petru Panu’ i ‘Spremni’ u ZKM-u, u plesnoj predstavi ‘Room N°7’  s Juditom Franković, Andreom Solomun i Emom Janković iz Dance Company &M te u televizijskim serijama ‘Crno-bijeli svijet’ i ‘Počivali u miru’. O najnovijem projektu razgovarali smo između napornih proba u zagrebačkom HNK-u.

Je li bilo naporno pripremati se za audiciju?

Kako je u pitanju tako bitan komad i tako važna uloga, bio sam uvjeren da su za Sandija neki glumci već bili u planu te me je prilično iznenadilo kad sam čuo da se radi audicija. Dosta se ljudi prijavilo i nakon što sam prošao u uži krug, trebao sam spremiti monolog iz romana. Umjesto da se fokusiram na neki konkretan dio knjige, uzeo sam više dijelova i složio neku vrstu mozaika u kojem sam pokušao uhvatiti Sandijevu esenciju, kako ga ja osjećam. On, naravno, u sebi ima i veselja, ali mi se činilo da je bit njegova lika period boravka u bolnici, dok je između života i smrti i dok s Japicom u nadrealnom dijelu romana nastoji odriješiti svoje čvorove, odnosno sjećanja i nerazriješene odnose koji ga još vežu za bliske ljude.

Tko je vama Sandi, kakvim ste ga doživjeli?

Sandi spada u one drukčije osobe, osobe koje se razlikuju od sredine u kojoj žive. Zapravo ne pripada nigdje, ni međimurskom Sabolščaku, ni svom ciganskom selu, Bukovom Dolu. Mirna, lijepa duša, koja u sebi ima i divljine, poetičan je, iskren, pokušava ostati neiskvaren, zaista se trudi, ali je pitanje koliko u tome uspijeva. Ta njegova osjećajnost je nešto što me najviše s njim povezuje. Sandi ima 20 godina i još je u mnogo čemu dijete, ali na trenutke je vrlo zreo čovjek. Hrabar je, usudi se krenuti za svojim srcem, muškarac je koji se zaljubljuje u stariju ženu. On i Milena se odmah prepoznaju na nekoj razini jer ni ona ne pripada sredini u kojoj živi, svašta je već prošla i jednostavno je ne prihvaćaju. U susretu sa Sandijem ona se na neki način prvi put susreće s nečim čistim, iskrenim, s nekom unutarnjom ljepotom na koju zapravo i padne. Odnosno kojoj je imala hrabrosti da se preda.

Jesu li vježbe međimurskog i romskog govora bile naporne?

Pripreme još traju, to je proces koji ne staje i mislim da tako i treba biti. Dosad je proteklo lijepo. Ivan Glowatzky i Ines Carović su nam pomogli oko međimurskog govora, s Ines smo pomalo radili i romski, a onda nam je došao i Elvis Kralj iz Međimurja, kao savjetnik za jezik Roma. Bilo je u jednu ruku lako jer imam sluha za takve stvari, ali s druge i teško jer se s međimurskim dosad nisam baš susretao, čak nisam ni neki osobit kajkavac, ako ćemo kajkanje uzeti kao neku najosnovniju bazu za razumijevanje međimurskog. A s romskim se još pogotovo nisam susretao ranije. Bilo je, u principu, dosta zabavno iskušavati svoje granice. Nekad uspiješ, nekad ne, a kako će zaista na kraju zvučati, procijenit će publika predstave.

Sandi se zaljubljuje u Međimurku Milenu, bijelu i stariju ženu iz Sabolščaka s kojom započinje vezu, a glumi je Nina Violić. Jeste li zadovoljni time kakav ste odnos uspostavili na sceni?

Sjajno mi je raditi s njom. Obično glumci hvale ansambl i partnere uoči premijere, ali ovoga puta to nisu fraze. Nina me užasno podržava i lijepo se slažemo. Cijeli me ansambl u HNK-u lijepo primio, svjesni su da sam mlad, prvi put s njima i da je uloga velika. Svima je stalo do predstave, brinu, a to mi pruža sigurnost, smanjuje teret. Naravno da u svakoj predstavi netko iskoči u prvi plan zbog nečega, ali na kraju krajeva svi radite tu jednu predstavu i mislim da bi svima cilj trebao biti da se ona dobro napravi. Ovdje to jest tako, svi teže tomu da ‘Ciganin’ ispadne najbolji što može. A to je baš divna stvar.

Cijeli intervju pročitajte na izvoru: tportal.hr