EU – Dvostruke mjere za balkanske rome

EU – Dvostruke mjere za balkanske rome

Autor: Dijana Roščić

“Trebalo bi samo pročitati godišnje izvještaje Amnesty international pa da se prizna da su Romi u Srbiji i drugim balkanskim zemljama izloženi diskriminaciji koja je opasna po život”, piše Süddeutsche Zeitung.

Relativno progonjeni glasi naslov jednog od tekstova koji je Süddeutsche Zeitung iz Minhena posvetio temi izbjeglica. Tako ovaj list piše da “izbjeglice s Balkana u Njemačkoj nemaju skoro nikakve šanse da dobiju azil, ali su zato šanse veće u drugim državama Europske unije. Evo nekoliko brojki iz prošle godine: Francuska je odobrila 230 od 715 zahtjeva za azil iz Srbije, to je 32 posto. U Švicarskoj je odobreno čak 37 posto zahtjeva iz Srbije. Finska je primila polovicu svih Kosovara koji su se prijavili za azil. Slične brojke postoje i za azilante iz Bosne: u Švicarskoj je stopa odobravanja 42 posto, u Belgiji 18, u Danskoj 12 posto. Njemačka, je odobrila manje od 1 posto zahtjeva za azil iz tih zemalja. Tek svaki tisućiti zahtjev iz Srbije je odobren, iz Makedonije 0,3 posto, iz Albanije 0.4.

Jasno je kao dan da u EU postoje različiti aršini. Ali, trebalo bi samo pročitati godišnje izveštajeAmnesty international pa da se prizna da su Romi u Srbiji i drugim balkanskim zemljama izloženi diskriminaciji koja je opasna po život. Prema Ženevskoj konvenciji o izbjeglicama, podmetanja požara u romskim naseljima, njihova getoizacija i ekonomska skrajnutost, mogli bi se okarakteriziraju kao grupno-specifični progon. U Francuskoj je to upravo tako urađeno. U ovoj zemlji – ne.

Norman Pitch, profesor međunarodnog prava, autor je ekspertize o položaju Roma u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Makedoniji na 140 stranica. On donosi sljedeći zaključak: Mnogi oblici diskriminacije koji pogađaju praktično sve sfere života Roma, uzeti svaki za sebe, možda ne dostižu intenzitet na temelju kojeg bi mogli biti kvalificirani kao proganjanje. Međutim, ukupno gledano, stvorili su stanje beznađa, od kojeg mnogi jedini spas vide u bijegu. Pri tome 90 posto Srba koji su u razdoblju od siječnja do ožujka 2015. godine podnijeli zahtjev za azil u Njemačkoj čine Romi. Među onima iz Bosne i Hercegovine ih je 60 posto, iz Makedonije 63 posto. Skoro svi su odbijeni, jer dolaze iz sigurne zemlje podrijetla, što isključuje da su politički progonjeni.

I povrh svega, pooštravanjem zakona o azilu, sve izbjeglice, čak i politički progonjene osobe, krše njemački zakon: od sada, svaka izbjeglica koja je tijekom bijega platio usluge krijumčara ljudi, koji je putovao s krivotvorenim dokumentima ili nije sačekao da se njegov zahtjev za azil obradi u nekoj drugoj europskoj zemlji – može biti uhićen. Pošto to vrijedi za skoro sve izbjeglice, bez obzira da li dolaze iz Sirije, Eritreja ili Srbije postavlja se pitanje: Jesu li sada svi oni prevaranti? ”

Konzervativni Die Welt se bavi temom troškova koje nastaju priljevom izbjeglica, za gradove, komune, pokrajine i cijelu državu. “Jedan odrasli azilant dobiva mjesečni džeparac od oko 140 eura. To tako stoji u zakonu za potražioce azila. Tim zakonom je također predviđeno da se potražitelju azila plate smještaj, zbrinjavanje i medicinske usluge. Pored toga, vjerovnici azila imaju pravo na gotovinu i kupone za hranu i odjeću i / ili pomoć u naravi. Najviše bode oči džeparac i ovdje smatraju da mnogi sa Zapadnog Balkana najviše zbog toga dolaze. “Welt također piše da trenutno postupak za tražitelje azila prosječno traje, za osobe iz Bosne i Hercegovine 4,2 mjeseca, iz Makedonije 4,8 mjeseci i Srbije 3 0,6 mjeseci.

U drugom tekstu pod naslovom Zastrašujuće poruke, minhenski Süddeutsche Zeitung piše o različitim pokušajima njemačkih vlasti da odvrate ljude da uopće krenu put Zapada, tj. Njemačke kako bi podnijeli zahtjev za azil. Tako je njemačka policija, na zahtjev Ministarstva unutarnjih poslova, snimila film u trajanju od pet minuta koji će sinkroniziran biti dostavljen njemačkim veleposlanstvima i konzulatima u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Kosovu i Albaniji.

“Glas naratora u filmu koji je zvuči prijateljski između ostalog kaže: Potraga za poslom se u Njemačkoj ne priznaje kao razlog za dobivanje azila. Međutim, vlada u Berlinu ne govori tako jasno i glasno o glavnom i legalnom putu u Europsku uniju, koji vrijedi i za ljude sa zapadnog Balkana: to je službeni popis deficitarnih zanimanja u Njemačkoj (Bundesagentur für Arbeit: Mangelberufe, Positivliste). Tko ima neku od traženih profesija, može iz svoje zemlje da provjeri da li se njegova diploma priznaje u Njemačkoj. Ako se diploma priznaje, onda su velike šanse da se dobije dozvola za boravak i rad u Njemačkoj. I sve to bez bijega, troškova za krijumčare ili perspektive da na kraju muka ipak bude vraćen kući.

Izvor:

http://www.dw.com