Država izbjeglicama s Kosova: Srušite kuće ili ćemo ih mi rušiti

Država izbjeglicama s Kosova: Srušite kuće ili ćemo ih mi rušiti

Autor: Dušan Komarčević

Stanovnici neformalnog naselja Grmeč, nadomak Zemuna, posljednjih dana žive u strahu da će ostati bez svojih domova. Njima je općina uručila rješenje koje nalaže da se u roku od jednog dana isele i sami sruše kuće koje su bez građevinskih dozvola sagradili prije 16 godina, kada su se kao izbjeglice s Kosova doselili u Beograd. Pri tome nadležni do sada nisu ponudili nikakvo alternativno rješenje za preseljenje, što je inače posljednjih godina razvijena praksa u slučajevima rješavanja pitanja divljih naselja u glavnom gradu Srbije. Dok pravnici i civilni aktivisti ukazuju na kršenje međunarodnih standarda, mještani apeliraju na lokalnu vlast da ima razumijevanja za njihovu tešku situaciju.

U naselju Grmeč, smještenom nekoliko desetaka kilometara od centra Beograda, skupina dječaka i djevojčica igra se u hladovini među niskim, sazidan i neožbukane kućama, odrasli, mahom muškarci, vijećaju što da rade nakon što su prošlog tjedna došli ljudi iz opštine Zemun i podijelili im rješenja o iseljenju.

“Došli su ovi iz općine da obilježe svaku kuću, kako i što imaju, i onda da se to rješenje napravi i da se nama ruši kuća”, kaže Avdija, 51-godišnji žitelj neformalnog naselja.

Pokazuje nam i rješenje koje im je uručila Građevinska inspekcija. Prema tom dokumentu, od njega se traži da u roku od jednog dana o svom trošku ukloni objekte podignute u izbjegličkim danima, au kojima živi šesnaest godina. U suprotnom rušenje će biti prinudno izvršeno.

Avdija je, kao i pedesetak drugih obitelji koje ovdje stanuju, izbjegao s Kosova ’99. godine. Njegov susjed seratori Burgaz ne skriva ogorčenje zbog situacije u kojoj se našao:

“Mi smo izgubili sve što smo imali na Kosovu. Ja sam izgubio svoju rođenu kuću. Imao sam sve u toj kući. Nisam trebao dođem ovdje u Srbiju, brate. Ali, eto ti – dali smo podršku Srbiji, a Srbija neće da nas vidi. Gdje će sad da nas baci? “

Pitanje koje postavlja naš sugovornik muči gotovo svakog stanovnika Grmeča. Nitko im, kako kažu, nije rekao što će biti s njima, ukoliko im kuće koje su sami sagradili budu srušene. Prema nekim indicijama, alternativni smještaj su kontejneri površine manje od 15 četvornih metara. Seratori Burgaz i njegovi susjedi kažu da na to ne pristaju.

“Ljudi, ja imam djecu, troje bolesne. I što oni misle s nama ovdje raditi? Ja u kontejner neću ići. Konzerva me ne zanima. Što će nam te konzerve, mi nismo ribe “, kategoričan je on.

Iako smo na e-mail Građevinske inspekcije opštine Zemun poslali pitanja u vezi s ovim slučajem, do zaključenja ovog priloga nismo dobili odgovore.

Problem s naseljem Grmeč nije jedini u Beogradu. Amnesty international je ranije ove godine upozorio da gradska vlast nije učinila dovoljno po pitanju adekvatnog raseljavanja nehigijenskih naselja, čak ni onda kada je to bilo financirano iz inozemstva.

Komitet pravnika za ljuska prava YUCOM zatražio je da se hitno obustavi iseljenje naselja Grmeč.

“Ovo nisu neke nepremostive prepreke koje bi Grad stavile pred neke teške zadatke, već je to samo jedan zdrav odnos prema onima koji se raseljavaju – razgovor s njima, pojašnjavanje što znači samo raseljavanje kao i nuđenje određenih rješenja koja moraju biti adekvatna”, objašnjava Milan Antonijević iz ove organizacije.

U Grmeču zatičemo i civilne aktiviste. Tu su momci iz Regionalnog centra za manjine koji prikupljaju informacije o čitavom slučaju, ali i Adi Sinani iz organizacije Civil Rights Defenders. On objašnjava da država treba ovaj slučaj promatrati iz perspektive ljudskih prava.

“Ovdje žive i djeca, trudnice, žene … To su stanovnici ove zemlje i ako već dolazi do rušenja, dajte da im ponudimo neki alternativni smještaj”, smatra Sinani.

Mještanin Zenelj Dubovi kaže da nije sporno da su kuće nelegalne i predlaže konkretna rješenja:

“Ovo treba da se ruši, ali dajte vi nama premještaj, stanove ili privatne kuće. Ako to ne može, ima preko pruge plac. Kupite nam po tri ara placa, mi ćemo sve da gradimo sami. Države nam ništa ne treba, ni donacije, ništa. “

Živjeli su, kaže, i do sada bez pomoći, iako imaju status izbjeglica. Tekuće vode u naselju ima, a struje tek povremeno, priča nam seratori Burgaz.

“Kad kupimo gorivo, imamo struju na agregat. Kad nemamo pare, nemamo ni struju. I tako, guramo taj bijedni život. “

Unatoč tome, stanovnici Grmeča s ponosom tvrde da je ovo najčistije neformalno naselje u gradu i dodaju da nemaju problem sa susjedima iz okolnih mjesta. Kako nam kaže 24-godišnji Emrah Dubovica, trude se da nađu posao i žive pošteno.

“Ja radim, bavim se građevinom. Prije godinu dana sam radio u ‘Brzoj pošti’. Inače, imam položeno i B i C kategoriju. Ali, nažalost, sa srednjom školom nitko te neće. Većinom smo takvi. Većinom se borimo za život i imamo zajednički cilj da ne ostanemo na ulicama, nego da nešto osiguramo sebi. “

Ako se općina ogluši o njihove molbe i prijedloge, mještani najavljuju prosvjed i blokadu autoputa.

Izvor:

http://www.slobodnaevropa.org

« 1 od 19 »

[bha size=’468×60′ variation=’01’ align=’aligncenter’]