Diskriminisani u Srbiji, nepoželjni svuda

Diskriminisani u Srbiji, nepoželjni svuda

Autor: Nemanja Rujević

Više od 90 posto građana Srbije koji traže azil u Njemačkoj jesu Romi. Izgledi na uspjeh su im gotovo nepostojeći. Jer oni se smatraju “ekonomskim izbjeglicama” iako su problemi koje imaju daleko dublji od ekonomskih.

Riječ je zapravo o Draganu. Posljednjih tjedana Dragan je na naslovnicama njemačkog tiska, psuju ga u pivnicama, a političari ga u intervjuima kritiziraju jer je navodno došao da parazitira na njemačkom poreznom obvezniku. Dragan hvata zrake jutarnjeg sunca na klupi ispred improviziranog doma za prijam potražitelj azila u Mufendorfu, Bon. Smještaj nije loš, kaže. Prije nekoliko dana je stigao u Njemačku sa ženom i troje male djece s jednom jedinom idejom – da traži azil. Što je odvelo ovog Roma iz Šapca tako daleko od kuće? “Problemi, brate, što drugo !? Čuo sam da može dobiti azil, da se sredi život … ”
Njemačko tumačenje.

Dragan se u stvari ne zove Dragan. Riječi moraju mu se čupaju iz usta dok pričamo kroz žičanu ogradu – osiguranje ne pušta novinare unutra. Prije nego što uopće objasni što ga muči, jedan došljak iz Makedonije dobacuje: “Nema rabota, samo socijalno.” Dragan, kao i svi ostali ovdje, uskoro će biti pozvan na razgovor u Ured za izbjeglice. Imat će sat ili dva da objasni službeniku kako je biti Rom u Srbiji. Da ispriča o “provokacijama i maltretiranju” i opiše nipodaštavajući poglede u očima ljudi kada se pojavi negdje tražiti pravi posao. “Reći ću istinu, kao tebi što kažem. Što bude bit će. ”

Ali neće biti onako kako bi Dragan htio. On dolazi iz zemlje s ekskluzivne popisa sigurnih na kojoj će se, ako je vjerovati najavama političara, Srbiji, Makedoniji i BiH uskoro pridružiti Albanija, Kosovo i Crna Gora. Uz to, Dragan je mlad i zdrav, a Njemačka došljacima iz pobrojanih zemalja nudi privremenu zaštitu samo ako su teško bolesni. “Sve drugo ne spada pod Ženevsku konvenciju koja regulira tko je uopće izbjeglica”, rekao je u intervjuu za DW Manfred Schmidt, šef Saveznog ureda za migraciju i izbjeglice. Došljaci iz regije koji se birokratski zove Zapadni Balkan imaju prođu u 1 do 2 promila slučajeva.
Ima i drugačijih mišljenja u Njemačkoj. Recimo ono profesora emeritusa za međunarodno pravo Normana Peha, koji je u ožujku dostavio svoju ekspertizu Ustavnom sudu. Tamo navodi da Njemačka ne samo da tvrdo tumači izbjegličko pravo, već izravno krši direktive EU u kojima piše da progon ne mora biti državni i organiziran kako bi bio priznat kao razlog za azil. “Balkanskim državama zaista ne može prebaciti da progone Rome, to ja ni ne tvrdim u ekspertizi. Ali tamo piše da čitava paleta mizernih situacija u kojima se nalazi dio stanovništva zapravo ispunjava sve uvjete da se okvalifikuje kao kumulativni progon “, kaže Peh za DW *.

Nek tamo kradu, ne idu u školu.

Romi čine više od 90 posto tražitelja azila iz Srbije, iz BiH i Makedonije je taj postotak iznad 60 posto. Prema posljednjem popisu, u Srbiji živi 155.000 Roma, ali ta brojka je daleko od realne. Razne procjene idu do 500.000, a razliku u brojkama u nacionalnom savjetu Roma za DW objašnjavaju “mimikrijom” kao odgovorom na strah. Uvjeti u kojima žive Romi su poražavajući – uglavnom u udžericama u divljim naseljima, bez tekuće vode, zdravstvenog osiguranja, rijetko s normalnim poslom. Polovica djece ne ide u, inače obveznu, osnovnu školu, ni jedan posto Roma nema diplomu fakulteta. Tu skandaloznu statistiku ne navodi neki zlonamjerni kritičar srpske vlasti, nego sama Republika Srbija u Strategiji za poboljšanje položaja Roma.

Romsko naselje u Beogradu

Romsko naselje u Beogradu

“Ne postoji blag način da se to kaže, ali Romi su u osnovi tretirani kao niža rasa”, kaže sociolog Dario Hajrić. On za DW navodi da nema društvena skupina u Srbiji za koju je vezano više predrasuda: “Počevši od nehigijene, manjka inteligencije, sklonosti krađi, pa do incesta, pedofilije i silovanja. Te predrasude nisu karakteristične samo za krajnju desnicu – Romi su u svakom istraživanju međuetničke distance na samom začelju. Nitko ih ne želi za komšije, prijatelje, kolege na poslu ili članove obitelji. “Hajrić stoga zaključuje da su ekonomski problemi samo najvidljiviji među razlozima zbog kojih Romi masovno napuštaju Srbiju i traže zaštitu u drugim zemljama.

Primjeri ogoljenog rasizma ne treba dugo tražiti. Samo redakcija DW na srpskom jeziku dnevno dobiva nekoliko komentara čitatelja u kojima su “Cigani” označeni kao “lopovski ološ” koji voli živjeti na tuđi račun, a sada još ide da nas bruka po Europi. Ti komentari vjerojatno su i materijal za policiju i tužiteljstva, s obzirom da stižu potpisani punim imenom i prezimenom ili sa pravih Fejsbuk profila. Recimo čitatelj Vojislav M. piše: “Svi za Njemačku !!!! Ionako je tamo sad sve crno od arapa i turaka i smrada !!! Isti kao crnci, neradnici I lenčuge “. Uroš P. bilježi svoje misli: “onda naselite ih sve u Nijemac pa nek tamo kradu neidu u skolu pa nek pricaju kasnije kako im netko nije dozvolio nek prave po 10 djece primaju socijalu i nek zive na vasoj grbaci pa da vidimo za koliko vremena ce dapromenite misljenje “.

Salonski anticiganizam
Naravno, iluzorno je bilo što dokazivati ​​komentarima s interneta – tamo se lako pronalaze primjerci svih vrsta – no ni vladajući političari ne zaostaju mnogo. Počelo je tako što je Ivica Dačić, tada premijer, rekao da je ovim ljudima zanimanje “lažni azilant”, da bi sadašnji premijer Aleksandar Vučić krajem srpnja etnografskim razlozima objasnio situaciju u kojoj Romi žive: “Romi su tradicionalno vrlo siromašni. Drugi razlozi ne postoje. ”
“Ako je siromaštvo tradicionalno, razlog tome može biti ili diskriminacija – o čemu Vučić nije rekao ni riječi – ili nesklonost Roma da se radom izbave iz siromaštva, što je ne samo neistina već i izravan rasizam”, kaže sociolog Hajrić. On se pribojava se da bi prijetnja suspenzijom bezviznog režima, ukoliko se ostvari, Romima donijela do sada najtežu stigmu: “Kao i uvijek, za one koji su označeni kao problem, rješenja će nuditi desnica, i ona neće biti lijepa. Talas desnog europskog populizma koji Rome tretira kao građane drugog reda, deportira ih i ograđuje, služi kao zgodan argument desničarima u Srbiji: ukoliko ih razvijeni Zapad tretira tako, zašto to ne bismo činili i mi? ”

Upravo populističke izjave njemačkih političara nerviraju Linu Hifelman koja u Vijeću za izbjeglice pomaže potražiocima azila u Bonnu i Kölnu. Anticiganizam je postao bezmalo salonska pojava, kaže ona za DW. “Nažalost ne radi se samo o bavarskoj CSU. Na desnom rubu se formiraju razne grupacije, ai sama sredina društva sve glasnije govori isto. “Ova mlada žena smatra da takva atmosfera utječe i na odluke Ureda za izbjeglice. Njegovim službenicima je “ispran mozak”, kaže Hifelman. Ona ima priliku čitati protokole saslušanja tražitelja azila sa Balkana i tvrdi da ima slučajeva u kojima su oni unaprijed odbijeni pa službenik samo na formular doda osobne podatke. “Objašnjenje za odbijanje je generičko, copy-paste. Tu nema ničeg individualnog. ”

Standardna pitanja i generičko odbijanje čekaju i Dragana. Da, čuo je kakav glas bije Rome u Njemačkoj. Da, čuo je da se o njima piše kao o ekonomskim izbjeglicama koje dolaze da bi uzele 143 eura mjesečno po osobi dok čekaju na odluku o azilu, ali, kaže, on nije zato došao. “Možda ima i takvih. Neki su takvi, neki nisu, netko je stvarno došao zbog nekog problema. “Za dva ili tri mjeseca, kada prođe čitava procedura, Dragan će s obitelji opet biti u Šapcu. To ne kaže, ali djeluje kao da je toga itekako svjestan.

Izvor:

http://www.dw.com

[bha size=’468×60′ variation=’01’ align=’aligncenter’]