Diskriminacija Roma kroz povijest

Diskriminacija Roma kroz povijest

Autor: Tihana Naglić

Prema seriji tekstova Povijest diskriminacije Roma, Ivana Grgurića (objavio H-Alter)

Romi su danas najveća europska manjina, a ujedno najsiromašnija i najdiskriminiranija. Korjeni te diskriminacije sežu daleko u povijest, a njezini oblici varirali su od protjerivanja pa sve do genocida.

Između sedam i devet milijuna Roma danas živi u Europi, a najviše u Mađarskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj, Makedoniji i Slovačkoj, dok je u Hrvatskoj prema podacima državnog zavoda za statistiku iz 2011. godine njihov broj bio 16 975. U tranzicijskim zemljama Europske unije diskriminacija prema Romima veoma je prisutna: Slovenija je bila pod povećalom Europske Unije zbog prisilne deportacije Roma; u sjeveroistočnoj Mađarskoj se javljaju slučajevi gdje su serijski ubojice ubijali Rome na izoliranim područjima; grupe kao što su Velika Rumunjska ili Mađarska garda, koja djeluje pod okriljem radikalne desničarske stranke Pokret za bolju Mađarsku, također su opasne, jer se smatraju odgovornima za širenje netolerancije prema Romima i Židovima… Hrvatska je također kršila romska prava te je u slučaju diskriminacije i segregacije djece u školama u Međimurju završila i pred Europskim sudom, nakon čega su se slični incidenti nastavili.

Diskriminacija Roma ima svoju povijesnu pozadinu. Neprijateljski odnosi prema romskim skupinama potvrđivali su se i zakonodavstvom. Zapadna Europa imala je radikalne oblike diskriminacije kao što je etničko čišćenje. Romi su protjerivani, a u nekim zemljama bili su i organizirani lovovi na Rome. Primjerice, početkom 18. stoljeća Nizozemska i zapadna Njemačka provodile su organizirane lovove, a oni su u drugim dijelovima Njemačke i u Danskoj trajali i u 19. stoljeću. Zemlje koje nisu imale takve zakone su Mađarska, Rusija, Tursko carstvo i turski vazali Vlaška i Moldavija. Ta protjerivanja su se pokušala opravdati mnogim razlozima. Na saboru Svetog Rimskog Carstva u Ausburgu 1500. kao razlog za protjerivanje Roma navedeno je postojanje autentičnih dokaza da su izdali kršćane Turcima. Iz Češke su 1541. protjerivani zbog optužbe da su podmetnuli požar u Pragu kao turski špijuni. Kanibalizam se također navodio kao jedan od razloga. Prvi znanstveni rad o Romima Die Zigeuner (1783.), Heinricha Grellmanna, poslužio kao dokaz za optužbu Roma u okrugu Hont u današnjoj Slovačkoj. Tu je grupa od 151 Roma optužena za kanibalstvo, a njih 41 je pogubljeno. Austrijski car Josip II šokiran ovim događajima, osnovao je komisiju koja je utvrdila da su Romi bili odgovorni jedino za krađe u okrugu. Slične priče o kanibalizmu širile su se i po Španjolskoj, no nisu pronađeni nikakvi dokazi. Da su razlozi za protjerivanje i neprijateljstvo prelazili u apsurd, pokazuje i slučaj iz Bavarske gdje se kao razlog za protjerivanje navedeno to što nisu primjenjivali znanstvene metode u čitanju iz dlanova.

Osim ovih optužbi, one vezane za krađu ponavljaju se u svim zemljama i razdobljima, posebice u Zapadnoj Europi. Među razlozima za krađu spominje se ekonomska nužda, odnosno ograničene mogućnosti zarađivanja koje su ih prisiljavale na krađu. Zakoni su išli u prilog tome, jer su zbog asimilacije zabranjivali njihova tradicionalna zanimanja. Takav primjer je i zakon Karla II, koji im je jedino dozvoljavao da se bave poljoprivredom, što je za njih bilo nemoguće, jer nisu imali zemlju, niti vještine potrebne za njezinu obradu.

Na istoku Europe zakoni o protjerivanju su izostali, jer su Romi bili ekonomski relevantni. U jugoistočnoj Europi stoljećima su se uzdržavali svojim tradicionalnim zanimanjima obrtništva i glazbe, a bili su poznati kovači i proizvođači oružja. Iako je u Španjolskoj sredinom 18. st. organiziran lov na Rome u kojem ih je zarobljeno oko 10 000, Karlo III morao ih je osloboditi, jer je lokalno stanovništvo ovisilo o njihovim kovačkim uslugama. I u Poljskoj su se u 17. stoljeću zakoni o protjerivanju prilagođavali, pa je tako pokrajina Podlezija bila izuzeta od protjerivanja, s obzirom da su ondje dominirali kao kovači. Zbog nomadskog života bili su gotovo neuhvatljivi vlastima u Zapadnoj Europi, ali dolaskom apsolutizma i modernizacijom državne uprave u 18. stoljeću bivaju gotovo u potpunosti protjerani iz nekih krajeva Europe kao što je Nizozemska. Zbog toga Romi svojevremeno postaju i senzacija za koju su ljudi plaćali ulaznice samo da ih vide.

U 2. svjetskom ratu dolazi do genocida nad Romima, koji su prema nacističkoj ideologiji zajedno sa Židovima označeni kao inferiorni i pogodni za eliminaciju. No dok se o genocidu nad Židovima intenzivno priča, genocid nad Romima uglavnom se prešućuje. Romi za razliku od Židova nisu dobili mjesto u muzeju Holokausta u Washingtonu, kao niti  novčanu odštetu od Njemačke vlade. Prema procjenama Iana Hancocka “20 000 Roma bi preživjelo da su se na njih primjenjivala pravila vezana za Židove”. U Hrvatskoj je prema nekim procjenama ubijeno čak 28 000 Roma od 28 500 koliko ih je tada živjelo na ovom području.

Životni standard i položaj Roma u Istočnoj Europi poboljšao se dolaskom socijalizma, jer je donio program pune zaposlenosti, besplatnog zdravstva i školstva. Socijalističke politike imale su cilj integrirati Rome, ali uz gubitak vlastitog identiteta. Uz to, vlade im nisu priznavale status nacionalne manjine, a do 1981. godine to su učinili jedino Sovjetski savez i Jugoslavija. Iako su Romi bili zapošljavani u državnim poduzećima, industrijalizacija, pa kasnije i tranzicija, dovele su do gubitka prethodno spomenutih vlastitih zanata, zatim gubljenja radnih mjesta u industriji, pa sve do ovisnosti o socijalnoj pomoći.

Romima se kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj, ovisnost o socijalnoj pomoći i lijenost često pripisuju kao karakteristike. No, kako se njima nude niže plaćeni poslovi s nižim socijalnim statusom i teškim uvjetima rada, povoljnije je izabrati socijalnu pomoć, dok je kod ostatka hrvatskog stanovništva situacija obrnuta te im se više isplati raditi. Diskriminacija Roma je tako prisutna i u polju zaposlenja, što vodi do socijalne i ekonomske ugroženosti. „Budući da diskriminirane grupe znaju da će teže doći do poslova kod kojih motivacija ima veliku ulogu – a to su uglavnom bolje plaćeni i odgovorniji poslovi, mogu se prilagoditi tako da smanje svoju motivaciju i ne prijavljuju se za poslove kod kojih je motivacija važan faktor“, iznosi H-alter.

Kao što je izneseno u prethodnim primjerima, za izgradnju odnosa prema romskim zajednicama važnu ulogu igra država. Program Desetljeće za uključivanje Roma u Hrvatskoj pokušao utjecati na postojeću situaciju, no pitanje je koliko je on učinkovit. Osim države, za integraciju i promjene postojećih odnosa prema Romima potrebno je da se i oni uključe kao i šira društvena zajednica te da se pokrenu promjene između ostalog i na polju obrazovnog sustava i zapošljavanja.

Izvor:

http://www.pariter.hr

[bha size=’468×60′ variation=’01’ align=’aligncenter’]