Diskriminacija nas dijeli, umjetnost nas spaja

Diskriminacija nas dijeli, umjetnost nas spaja

Autor: Siniša Jović

Foto: Siniša Jović/Slobodna Dalmacija

Đeni Macan i Ivana Radačić: Romsku i neromsku populaciju zbližavamo kroz ples, bubnjanje, jogu…

Uz pomoć znanosti ne možeš riješiti sve probleme, ali, na sreću, tamo gdje prestaje njezina moć, počinje utjecaj umjetnosti koji itekako može biti pozitivan, terapeutski, ohrabrujuć, inkluzivan, suosjećajan, dubinski…

Zbog objektivnosti, dakako, društvena istraživanja trebaju biti distancirana. Međutim, ako zaista želiš shvatiti ljude i njihove probleme, ako ih zaista želiš upoznati, moraš im pristupiti i na druge načine.

Baš to su shvatile Đeni Macan, mlada sociologinja iz Splita, i njezina prijateljica dr. sc. Ivana Radačić,znanstvena suradnica na Institutu “Ivo Pilar” iz Zagreba, pa su se odlučile za nov, svjež i manje formalan pristup u radu s marginaliziranim skupinama.

Tako je rođen projekt “Diskriminacija nas dijeli, umjetnost spaja” kojim su se željele približiti romskoj populaciji u Hrvatskoj.

Prvi sličan susret s Romima Đeni je ostvarila još 2013. godine u Budimpešti preko Youth Exchange programa, dok je Ivana kroz istraživanje socijalne i obrazovne uključenosti romske djece u RH (RECI) upoznala Jovicu Radosavljevića, predsjednika Romskog kulturno-umjetničkog društva “Darda”, odnosno treću ključnu osobu ovog projekta, provedenog krajem lipnja u Dardi, malome mjestu smještenom u Osječko-baranjskoj županiji.

’Romima ulaz zabranjen’

Projektom su spojili tematiku ljudskih prava i svoje druge interese i ljubavi poput plesa, bubnjanja, joge, performansa…

Ideja im je bila približiti romsku i neromsku populaciju kroz ovaj oblik neformalnog učenja, no, osim jedne članice RKUD “Darda”, nitko se od ne-Roma nije prijavio. Dovoljan dokaz diskriminacije, mogli bismo zaključiti. No, nije to sve.

– U jednom trenutku, nakon radionice, predložile smo im da odemo na piće u obližnji kafić, ali su nas odmah upozorili da oni ne smiju odlaziti na to mjesto.

“Zašto? Što će dogoditi?” – upitali smo ih.

“Jednostavno ne smijemo. U taj je kafić zabranjeno ulaziti nama Romima” – prepričala nam je Đeni još jednu sličicu svog iskustva proživljenog ovih dana u Slavoniji, a tijekom radionice o ljudskim pravima izašle su i priče o institucionalnom nasilju koje često doživljavaju.

Ova 25-godišnja Splićanka smatra da Romi prvenstveno trebaju našu podršku jer zbog diskriminacije nisu uvijek svjesni vlastitih potencijala.

Prirođena želja za srećom

– Svako živo biće ima prirođenu želju za srećom, a svrha života je doživjeti tu sreću. Za postizanje radosti i sreće vrlo je važno samopouzdanje i vjera u vlastiti potencijal i shvaćanje da su svi ljudi jednaki. Bez obzira jesmo li bogati ili siromašni, obrazovani ili neobrazovani, crni ili bijeli, naš potencijal je jednak.

U današnjem svijetu, punom predrasuda, diskriminacija, neprihvaćanja različitosti i različitih vrsta degradacije životnih uvjeta, rad prožet umjetnošću, posebno glazbom, može biti veliki korak prema izgradnji samopouzdanja i osviještenosti pojedinca, a samim time postaje i glavni pokretač društvenih promjena – kaže Đeni te dodaje kako danas u Hrvatskoj nisu samo Romi diskriminirani.

Pomoć trebaju i sva ona djeca po malim mjestima u kojima se, u pravilu, ništa ne događa, gdje ne postoje kreativni sadržaji koji bi zaokupili njihovu pažnju, probudili im interese, razvili potencijale…

Zatvorenost mladih ljudi

– Moja je želja i namjera na različite načine nastaviti s kreativnim projektima i radionicama socijalne uključenosti. A zašto baš kreativni rad? Prema različitim istraživanjima koristi od uključivanja u umjetničke aktivnosti mogu se odvijati na osobnoj i društvenoj razini.

Osobne dobrobiti mogu biti: povećanje samopouzdanja i samopoštovanja, razvijanje kreativnosti i kritičkog razmišljanja, poboljšanje planiranja i organiziranja, bolja razmjena ideja i informacija, učenje novih vještina, poboljšanje mentalnog i fizičkog zdravlja…

Višestruke koristi na razini grupe ili zajednice su, pak, sljedeće: smanjenje socijalne isključenosti, bolje razumijevanje različitih kultura, jačanje zajednice, povećanje društvene kohezije, razvijanje grupnog identiteta, promicanje interesa lokalne sredine, aktiviranje društvenih promjena ili podizanje svijesti o problemima… – objašnjava nam Đeni, koja je itekako svjesna da su mnogi mladi ljudi, uključujući i pripadnike njezine generacije, vrlo zatvoreni, neskloni prihvaćanju drugih i drugačijih, posebice u manjim sredinama.

Zbog toga, kaže, treba dopirati do njih, a projekti poput ovoga jedan su od načina.

Putovanja su važna

– Hrvatska je predivna zemlja, ali mladi bi trebali više putovati, otvarati se prema novim iskustvima. Mnogi misle da je za to potrebno mnogo novca, ali to nije uvijek istina.

Evo, ja sam, na primjer, živjela nedavno na Tajlandu volontirajući na farmi jednog budističkog svećenika – priča nam Đeni, koja je, makar je tek nedavno diplomirala, odlučila i dalje marljivo učiti, ali kroz manje formalne oblike.

Zbog toga je upravo upisala Školu za učitelje zen yoge.

Izvor:

http://www.slobodnadalmacija.hr

Diskriminacija nas dijeli, umjetnost nas spaja (3)
Diskriminacija nas dijeli, umjetnost nas spaja (3)
Đeni Macan: Hrvatska je predivna zemlja, ali mladi bi trebali više putovati, otvarati se prema novim iskustvima
« 1 od 3 »
[bha size=’468×60′ variation=’01’ align=’aligncenter’]