Biljana Jovanović: Tek sam u osnovnoj školi saznala da sam Romkinja

Biljana Jovanović: Tek sam u osnovnoj školi saznala da sam Romkinja

Romska zajednica, Ludari, u Slavonskom Brodu živi već godinama manje ili više integrirana u zajednicu. Susreću se sa svim problemima kao i svaki drugi građanin ali njihov život, koliko god to ignorirali, obilježen je njihovom bojom kože, načinom života, još uvijek neprihvaćanjem od većinskog stanovništva koje još uvijek ili ne razumije ili ne želi razumijeti romsku populaciju. Već nekoliko godina Udružnje Roma Ludari, kroz različite projekte pokušava pomoći svojoj zajednici jer kako kaže Robert Radić- i naša djeca žele biti čista, žele imati krov nad glavom, žele ići u školu.-

Kolege iz redakcije telegram.hr posjetili su romske obitelji u Slavonskom Brodu i s njima proveli tjedna dana,napravili priče i prekrasne fotografije.

Biljana Jovanović ispričala im je svoju priču- Sjećam se da sam kao djevojčica promatrala druge ljude, naše susjede, one koje mi zovemo bijelima. Bilo mi je čudno kako žive, piše telegram.hr Mislila sam da sam slobodnija i sretnija od njih. Uvijek sam se smjela igrati u dvorištu i nisam razumjela zbog čega se neka djeca u igri ne smiju uprljati. Na kraju sam shvatila da smo ustvari mi oni koji su drugačiji. Imam dvadeset godina. Odrastala sam u tipičnoj romskoj obitelji. Moji roditelji često su se selili. Najprije su živjeli u Bosni, zatim u Novskoj, Vukovaru i naposljetku su stigli u Slavonski Brod. Odrastala sam s bratom i četiri sestre.

Živjeli smo jako skromno. Mama je nekad davno radila kao pomoćna radnica u kuhinji, a tata se bavio svime i svačime. Nisam smatrala da sam siromašna. Nisam mogla žaliti za nečim što nikada nisam imala.
Tek sam u osnovnoj školi saznala da sam Romkinja. Školski prijatelji su se svojim pogledima i pitanjima pobrinuli da to saznam. Zvali su me Cigankom i govorili mi da smrdim. Nisam im to zamjerala, jer sam shvaćala da nisu bili svjesni u kakvim uvjetima mi živimo.

Kako su mogli znati da mi je moja mama svako jutro obuvala čiste cipele, koje su nakon pet minuta hoda po blatnjavim i neasfaltiranim ulicama našeg naselja postale prljave i stare? Nisu znali da većina romskih obitelji tada nije imala struju. Puno više zamjeram starijima. Završila sam Obrtničku školu u Slavonskom Brodu, smjer krojačica. Materijal za praktičnu nastavu, konce i šifon, plaćala sam od svog dječjeg doplatka. Kad ni to ne bi bilo dovoljno, mama je skupljala staro željezo i prodavala stvari iz kuće.

Čitav tekst i sve fotografije na telegram.hr/

foto: Vjekoslav Skledar

autor teksta: Rašeljka Zemnunović

Izvor:

http://www.ebrod.net