BIH: Život bez osobnih dokumenata i borba za osnovna ljudska prava

BIH: Život bez osobnih dokumenata i borba za osnovna ljudska prava

Foto: portal-udar.net
Autor: Aldijana Musli

Bosna I Hercegovina je ostvarila napredak u području apatridije, na što je u svom nedavnom izvještaju ukazao i tajnik za ljudska prava Vijeća Europe.

Posjedovanje dokumenata je preduslov ostvarivanja ne samo ljudskih nego i ostalih prava koja se garantiraju građanima BiH. To podrazumijeva i pristup obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, zapošljavanju, socijalnoj pomoći. Jasno da ljudi bez dokumenata ostaju na margini društva i bez zaštite, gdje su posebno ugrožena djeca.

“Činjenica je da je BiH mnogo postigla u smanjenju broja osoba pod rizikom od apatridije I da ih je danas manje od stotinu. No, moramo raditi na preostalim slučajevima i uspostaviti održiv system, kako bi se osigurala registracija rođenja i državljanstva, tako da nijedno dijete rođeno u Bosni i Hercegovini ne ostane bez dokumenata”, rekao je Predrag Jović, zamjenik ministrice za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine.

U naporu da se iskorijeni rizik od apatridije u jugoistočnoj Europi važnu ulogu igraju mnoge organizacije civilnog društva. Za UDAR govorio Emir Prcanović, izvršni direktor “Vaša prava BiH”, nevladine organizacije koja pruža besplatnu pravnu pomoć najugroženijoj populaciji u BiH.

 “Sve što smo postigli u rješavanju problema apatridije u BiH je rezultat posvećenog rada, terenskih posjeta i evidencije problema vezanih za apatridiju koja pogađa najugroženije građane našeg društva. Međutim, bitno je naglasiti da iza svake brojke stoji jedna osoba, ljudski život, sudbina”, rekao je Prcanović.

Vidljiva tek nakon 23 godine

Upravo takva jedna sudbina je predstavljena na promociji brošure. Slučaj mlade Romkinje Elvire Čelja koja je tek u 23. godini života po prvi put dobilaosobne dokumente.

Elvira je rođena 1991.godine u Sarajevu u obiteljskoj kući i sticajem okolnosti, nikada nije upisana u matične knjige rođenih. Samim tim je ostala bez ikakvog dokaza o svom rođenju i svom identitetu. Kada je imala 10 godina njeni roditelju su se razveli, njena majka je otišla u Srbiju i njih dvije nikada više nisu bile u kontaktu što je dodatno otežavalo naknadni upis u matične knjige.

U 2011. godini Elvira je saznala za udruženje “Vaša prava” i obratila se za pomoć radi upisa u matične knjige. U toku prikupljanja informacija se saznalo da je Elvira zasnivala vanbračnu zajednicu i rodila četvero djece i da zbog činjenice da ni ona ne posjeduje dokumente, niti jedno dijete nije bilo upisano u matične knjige.

Postupak naknadnog upisa pokrenut je 2011.godine, a koji je zbog promjena u Zakonu o jedinstvenom matičnom broju uspješno okončan tek 2014. godine kada je Elvira dobila Identifikacijske dokumente.

 “Ja dok nisam imala dokumente bojala sam se izaći na ulicu bilo je kao da ne postojim. Kada sam se udala tada sam tek shvatila koliko mi je sve otežano jer nemam dokumente. Kada sam išla u školu uvijek su mi tražili neke dokumente. Ja sam samo imala izjavu na komadu papira na kojoj je pisalo da sam ja Elvira Čelja. Školu sam napustila u drugom razredu jer su stalno tražili neke papire od mene. Malo je reći hvala za sve ove ljude koji su mi pomogli da dobijem dokumente”, rekla je Elvira.

Posebno je naglasila koliko je sretna s tim što je ona dobila osobne dokumente, ali i da je i njeno četvero djece ostvarilo pravo na zdravstvenu zaštitu i da mogu ići u školu. Do sada je sve preglede i lijekove morala plaćati.

Izvor: portal-udar.net