Benjamin Ignac je jedini Rom s američkom diplomom

Benjamin Ignac je jedini Rom s američkom diplomom

Foto: Privatni Album (Benjamin Ignac)
Autor: Ivica Beti

Stasa nova generacija Roma, ne samo u Hrvatskoj nego i diljem Europe, generacija mladih, motiviranih, politički, tehnološki i kulturno osviještenih individualaca. Broj Roma koji završavaju osnovnu školu i upisuju srednje škole raste. Među mlađim i obrazovanijim Romima prioritet postaje karijera, a ne rani brak i obiteljski život – kaže Benjamin Ignac (25), zaposlen u komunikacijskom odjelu Europskog centra za prava Roma (ERRC) u Budimpešti, međunarodnoj nevladinoj organizaciji.

Diskriminacija i nasilje Benjamin Ignac rodom je iz Orehovice u Međimurskoj županiji i svojedobno je bio jedini Rom u čakovečkoj Gimnaziji. Nakon trećeg razreda dobio je stipendiju na United World College u Norveškoj, a potom i punu stipendiju za studij geografije na sveučilištu u Oklahomi, gdje je završio preddiplomski studij. Školovanje je nastavio na sveučilištu u Utrechtu, a prošle godine proveo je nekoliko mjeseci u Coloradu radeći na projektu daljinskog istraživanja za NASA-u. Danas mu je cilj pomoći svojim sunarodnjacima i pokazati im što sve mogu postići školovanjem.

– U inozemstvu sam shvatio koliko smo kulturalno i etnički homogeni u usporedbi s mnogim zemljama zapadne Europe i SAD-om. Na primjer, postotak Roma u Hrvatskoj iznosi samo 0,8 posto, dok je u zemljama poput Mađarske, Srbije, Rumunjske, Slovačke, Makedonije i Bugarske barem deset puta veći. U Americi je 60 posto stanovništva bjelačko, dok je taj postotak u Hrvatskoj veći od 99 posto. U takvom okruženju ljudi često ne vole ili ne prihvaćaju različitosti. No vremena se mijenjaju i Hrvatska se relativno brzo prilagođava i globalizira u usporedbi s drugim zemljama Balkana i istočne Europe. Ali ipak ne dovoljno brzo za moje standarde – kaže Benjamin. I dalje je, napominje, vidljiva diskriminacija, generalizacija temeljena na stereotipima, ruganje, mržnja i nasilje protiv Roma. – U zemljama poput Bugarske, Slovačke i Mađarske, gdje populističke ideologije rastu, i same vlade šire strah i mržnju prema Romima. U nekim zemljama koje nisu članice Europske unije, posebice u bivšim jugoslavenskim državama, postoje romske zajednice koje još uvijek žive u siromaštvu predindustrijske razine. U Hrvatskoj živi oko 40.000 Roma, dio smo ovog naroda već stotinama godina. Ne da smo samo dio Hrvatske, mi jesmo Hrvatska. I to je neporeciva činjenica koju mnogi Romi i Hrvati još uvijek nisu sasvim shvatili – veli Benjamin, koji je u osnovnoj školi bio državni prvak u raznim natjecanjima.

U selu u kojem je odrastao nisu blagonaklono gledali na njegove rezultate. Među njegovim vršnjacima malo je onih koji su stigli do osmog razreda. Padali su razrede i čekali da navrše 15. godinu života pa da ih izbace iz škole. Doživio je, dodaje, bezbroj pogrdnih dobacivanja. No, unatoč svemu, ustrajao je u tome da će ga samo obrazovanje odvesti izvan sela u kojem kao da je vrijeme stalo. Volim sve ljude – Bojim se da mnogi Romi ne vole ideju o nastavku školovanja jer i sami vide da nitko od odraslih ne radi i visoka je stopa nezaposlenosti. Dodatan je razlog to što ih druga djeca često maltretiraju ili zafrkavaju u školi. Neke, a posebno se to odnosi na djevojke, roditelji pritišću da započnu obiteljski život pa nemaju motivacije za nastavak obrazovanja. Romi žele završiti školu, želimo imati karijeru, ali teško je nadići sve prepreke koje je društvo stavilo pred nas. Potreban nam je pristup kvalitetnom višem obrazovanju, puni i nediskriminirajući pristup strukovnom obrazovanju, poticanje samozapošljavanja, zapošljavanje kvalificiranih Roma u javnom sektoru i uklanjanje svih oblika diskriminacije na tržištu rada. Tek tada možemo biti zadovoljni i misliti da radimo dovoljno. Volim svoju domovinu Hrvatsku, svoj zavičaj Međimurje i svoj narod koji uključuje i Rome i Hrvate i sve ostale manjine. Volim biti Rom i ne vidim ništa loše u tome što jesam. Volim svoju tamniju kožu. Volim ljude bez obzira na to što jesu. Jako sam razočaran kad mi tu ljubav ne uzvraćaju moji sugrađani Hrvati, kad vidim tenzije među Hrvatima i Romima i kad doživim ruganje. Moja etnička pripadnost nije nešto čemu bi se trebali rugati – kaže.

Cijeli članak pročitajte na večernji.hr.