Anticiganizam: Najveći problem Europske Unije

Anticiganizam: Najveći problem Europske Unije

Autor: Lea Albreht

Romi žive 1000 godina u Europi i čine najveću manjinu koja je još uvijek suočena sa diskriminacijom, Ali neki Romi uspijevaju da nađu izlaz iz siromaštva i izolacije svoje zajednice: obrazovanjem i odlaskom.

“Bio sam prvi romski dječak u mojoj zajednici koji je studirao na sveučilištu”, kaže Atanas Stojanov. On ima 30 godina, oženio se sa 16 godina, odrastao je u malom selu na sjeveru Bugarske i potiče iz grupe Roma koji sebe nazivaju Nožari, zajednice od oko 10.000 ljudi. Djed mu je bio Nožar, kao i njegov pradjeda, pra-pra-djeda i svi muški preci. Njegov otac je isprva nastavio tradiciju svoje porodice, ali kada je u Bugarskoj nestao komunizam, ovo zanimanje je izgubilo na važnosti. Tako je otac Atanasaa Stojanova postao mehaničar i vozač traktora.

“U mojoj zajednici je normalno da se sa  14, 15, 16 godina sklopi dogovoreni brak. To je razlog zbog kojeg ljudi iz moje romske zajednice ne završavaju čak ni osmi razred. Kada sam završio osnovnu školu, niko nije očekivao da idem u srednju školu, iako smo je imali u selu, što je vrlo neobično”.

Manjina manjina u Evropi

Romi su najveća manjina u Europi. U većini europskih zemalja su diskriminirani i žive u siromaštvu. Čak 80 posto Roma žive u uvjetima u kojima im prijeti siromaštvo: mnogi su izolirani od ostatka društva i pohađaju posebne škole. Prema podacima Europske komisije, u Bugarskoj, Mađarskoj i Slovačkoj, 60 posto romske djece mora da ide u specijalne škole, sa lošim nastavnim materijalima, bez kontakta sa drugom djecom.

Atanas Stojanov

Atanas Stojanov

Atanas Stojanov je ipak uspio – uprkos svom ranom braku, i mada njegovi roditelji nisu želeli da studira i nisu mogli da ga podrže. “Nikada nisam sebe vidjeo kao vozača traktora. Nije da to ne znam da radim, ali sam mislio da mogu da radim i drugo – da studiram i nađem neki administrativni posao.”

Sada radi u Briselu u nevladinoj organizaciji za inkluziju Roma. Upravo je učestvovao na konferenciji Europske komisije, Europskoj platformi za Rome – čiji je cilj da pronađe načine za bolju integraciju Roma u obrazovanje i rad. Odvojene škole za romsku djecu su jedan od najvećih problema, rečeno je više puta na konferenciji.

“Europa ne može sebi da dozvoli da mladi Romi ne koriste svoj potencijal”, kaže europska povjerenica za pravosuđe, potrošače i ravnopravnost spolova Vera Jurova. “Zabrinjava to što sve veći broj mladih Roma nije u procesu obrazovanja niti ima posao. Kreatori politike moraju pažljivo da utvrde zbog čega je to tako i da se time pozabave.”

Bugarska vlada poriče optužbe za diskriminaciju

Zornica Rusinova, vice ministarka za rad i socijalnu zašitu Bugarske, kaže da odvojene škole nisu problem u toj zemlji. “U nekim malim selima još ima nekoliko takvih škola zbog dominantne romske populacije. Ali mi smo upravo u reformi obrazovnog sistema. Više od 17.000 romske djece smo doveli u školu, mi ih podržavamo paketima financijske pomoći, a u nekim slučajevima i u naturi poput hrane, odjeće ili udžbenika. ”

Crni kvadrat označava 50 tisuća Roma, sivi kvadrat od 20 do 50 tisuća i bijeli manje od 20 tisuća Roma. Što je tamnija nijansa narandžaste tim je veći udio Roma u stanovništvu zemlje.

Da li je to znači da diskriminacija nije problem? Bugarski zamjenik premijera Valeri Simeonov, koji predsjedava nacionalnim savjetom odgovornim za integraciju etničkih manjina, nedavno je osuđen – zbog govora mržnje protiv Roma. Romi su “arogantna, nadmena, divlja ljudska bića”, njihove žene imaju “instinkte pasa lutalica”.

Upitana da to prokomentira Zornica Rusinova za DW kaže: “Sve vlade u Europi žele da se brinu o svojim građanima, želimo da ih zadržimo, a ono što nam je veoma važno je da bugarska vlada nije diskriminacijska vlada”. I dodaje: “U Bugarskoj nema nikakve diskriminacije Roma”.

Domaći problem

Međutim, Bugarska je već nekoliko puta optuživana zbog diskriminacije Roma. Memorandum Instituta za europsku politiku otvorenog društva optužuje Bugarsku zbog rušenja romskih naselja. Prema studiji, u periodu od 2010. do 2016. godine uništeno je više od 500 kuća, od čega je 97 posto u vlasništvu Roma.

Atanas Stojanov zna za neke slučajeve. “Mnogi Romi su bili smješteni u geto da rade u obližnjim tvornicam. Tamo su živjeli već dvije generacije, ali nemaju papire za kuće. A onda se odjednom pojavi neki gradonačelnik i odluči da im sruši kuću i kaže im da nemaju pravo da tamo žive. ”

Da li su ovi izvještaji laž? Rusinova odgovara: “Da, svi građani moraju poštovati zakon, a vlada podržava porodice i građane kojima je potrebna podrška, zbog čega smo započeli program socijalnog stanovanja”.

Prema najnovijem izvještaju Europske komisije, poboljšava se bar povezivanje romskih sela sa vodom i električnom energijom, između ostalog u Bugarskoj i Rumunjskoj.

Izolirani u Rumunjskoj

Karmen Tanasie

Karmen Tanasie

Karmen Tanasie je odrastala u čisto romskom selu u Rumunjskoj. Kod kuće su govorili samo Romski jezik. Prvog dana škole, učiteljica ju je poslala kući: neka dođe kasnije, sad nema mjesta za romsku djecu. “Kada smo se vratili, otvarali su učionicu za nas, odvojenu od drugih i veoma daleko – sigurno tri kilometra. Nikada nismo imali iste nastavnike, nismo imali udžbenike, svi smo bili Romi i uvijek smo pričali na Romskom jeziku”, prisjeća se Karmen.
Njeni prijatelji su polako napuštali školi, jer su morali da pomognu kod kuće. Karmen je nastavila da dolazi – iako je bila maltretirana u školi. Bila je jedino romsko dijete u srednjoj školi. Njeni roditelji su je podržavali. Ali čak i sa diplomom fakulteta nije našla posao.

Tamnoputi 

“Shvatila sam da ne mogu da preživim u Rumunjskoj, jer sam previše tamnoputa za njih. Nisam nikako mogla da nađem posao. Sve bi bilo super,  dok se ne bih osobno pojavila. Samo bi me brzo pogledali i rekli: “Izvinite, ne možemo da vas primimo.”

Karmen Tanasie nije izuzetak. Prema Europskoj agenciji za osnovna prava 63 posto Roma starosti od 15 do 24 niti radi niti je u procesu obrazovanja. Romi su najveća manjina u Europi i predstavlja najugroženiju grupu na tržištu rada – i izloženi su stalnoj diskriminaciji. Zato se Karmen Tanasie preselila u Budimpeštu, a potom u Brisel. I ona radi u nevladinoj organizaciji koja se bori za prava Roma.

“Sjećam se kako mi je djed rekao: Ti ćeš se morati tri puta više dokazivati, jer si Romkinja i nitko ti ne vjeruje. Ali mislim, ako je neko dovoljno jak, može da postigne ono što želi. Ipak, čak i ovdje moram da se dokazujem deset puta više, samo zato što sam Romkinja, ” kaže Karmen Tanasie koja radi u Briselu.

Izvor: dw.com