Aktivni i poštovani članovi društva

Aktivni i poštovani članovi društva

Foto: Antun Brađašević
Autor: Antun Brađašević

Romi u Baranji žive već 300 godina i doprinose multietničnosti i multikulturalnosti ove sredine, što priznaju i uvažavaju i mnogi njihovi sugrađani kao i predstavnici lokalnih vlasti. Uz njihovu pomoć romske udruge razvijaju i vrlo zanimljive projekte kojima se nastoji poboljšati položaj Roma jer unatoč svemu u nekim segmentima života oni su u podređenom položaju u odnosu na većinu kada je riječ o ekonomskim, pa i kulturnim aspektima. Stvari se mijenjaju sporo, teško je, mnogi, posebno mladi, odlaze, ali puno ih vjeruje i da će se s poboljšanjem opće situacije i njima otvoriti perspektiva.

Lijepa sunčana subota idealan je dan za posjet Belom Manastiru u Baranji. U tome pitomom gradiću kao i drugdje, subotom u ranim jutarnjim satima mnogi obavljaju kupnju na gradskoj tržnici ili s prijateljima uz kavu komentiraju aktualne događaje. Vrijeme je za nabavku drva za ogrjev pa vidimo i ispred nekoliko kuća romskih obitelji iz kamiona istovaruju po nekoliko metara ogrjevnog drva.

Kažu kako nema ogrjevnog drva ispod 300-400 kuna po četvornom metru i ne možete birati kvalitetu, sretni ste da vam ih dovezu jer je malo dobavljača, a događaju se i prijevare. Ljudi plate unaprijed, a ne dobiju drva. Primjećujemo i nedavno uredno pokošene poveće zatravljene parcele. Kažu mi: “To su ovi naši iz javnih radova pokosili.” Nema većih razlika između romskih i neromskih obitelji kada je riječ o izgledu kuća i okućnica i ne možemo govoriti o getoiziranome romskom naselju.

Našeg domaćina koji nas je dočekao na željezničkom kolodvoru, Duška Duleta Kostića, ovdje izgleda svi poznaju, i staro i mlado, pa nas svi pozdravljaju uz srdačan osmijeh, kako u kafiću u centru grada gdje smo popili prvu jutarnju kavu, tako i svugdje po gradu i u dijelu grada gdje stanuju brojne romske obitelji.

Romi utječu na donošenje odluka u lokalnoj zajednici

branko_petrovic

Branko Petrović – Predsjednik Vijeća O.B.Ž

U ulici Joszefa Antala 3 u Belom Manastiru, nalazi se prostor nevladinih organizacija u sklopu kojeg dio prostorija koristi i Vijeće romske nacionalne manjine Osječko-baranjske županije čiji je predsjednik Branko Petrović. Branko na početku razgovora ističe kako je dobro što su smješteni tu jer je ovaj grad ipak centar Baranje i svi Romi ovdje dolaze zbog raznih drugih administrativnih i sličnih potreba. „Mogli smo inzistirati da VRNM bude u Osijeku, ali ovo je mnogo bolje“, reći će on.

Prateći rad nekolicine romskih udruga iz Baranje po onome što objavljuju njihovi lokalni mediji vidljivo je kako se trude što bolje zastupati populaciju romsku populaciju, ali ne uspijevaju u potpunosti zadovoljiti svoje interese jer malo je novca za rad udruga, a nisu svi ni vješti u pisanju projekata kako bi priskrbili sredstva iz fondova EU-a. Statistike kažu kako Roma u Osječko-baranjskoj županiji ima oko 4 i pol tisuće, no to je relativno, tvrde oni sami, jer pogotovo u današnje vrijeme mnogo Roma, kao i osoba drugih nacionalnosti, odlazi u Kanadu ili zemlje Zapadne Europe u potrazi za poslom i osiguranjem egzistencije za svoje obitelji.

Tradicionalno se u romskim obiteljima i dalje rađa veći broj djece i depopulaciju zamjenjuje dobar natalitet, a i veći broj Roma u zadnje se vrijeme vraća iz Kanade zbog nekih administrativnih poteškoća. U Baranji Romi žive već tri stoljeća o čemu svjedoče stari crkveni zapisi iz 1700-i neke godine. Romi daju veliki doprinos kako bi Baranja bila multikulturalna i multietnička sredina te su važan dio tog bogatstva različitosti.

Upitali smo Petrovića je li zadovoljan radom Roma u manjinskoj samoupravi, a on kaže:

Mi kroz VRNM pokušavamo dati svoj doprinos u što funkcionalnijem djelovanju jedinica lokalne uprave i samouprave i mogu reći da smo faktor koji se uvažava. Naši su lideri spona s drugim ljudima iz romske zajednice, ali u praksi dakako ima problema. Neki ne razlikuju što su to romske udruge, a što VRMN.

Kroz razgovore s njima, ljudi iz romske zajednice potvrđuju nam kako je bilo problema na početku nove školske godine u vezi udžbenika. Usprkos suradnji sa centrima za socijalnu skrbi i Županijom i uključenju gradskih i općinskih VRNM-a, jedan veliki broj Roma ostao je bez olakšice od 50 % na kupnju udžbenika. Riječ je o administrativnim nedorečenostima i svojevrsnoj konfuziji.

Predstavnici državnih službi sami su odradili taj posao evidencije onih koji na to imaju pravo bez pomoći predstavnika iz romske zajednice, pa na kraju to nije ispalo dobro. Oni nažalost nemaju pravi uvid u stvarno stanje na terenu. Neke institucije su po učinkovitosti i stilu svoga rada „zapele“ i ostale još u 1990-im godinama. Komunalna infrastruktura u romskim naseljima poprilično je loša, no kako kažu sami Romi, kad čuju kakvo je stanje Roma u nekim drugim krajevima u Hrvatskoj, onda misle kako je kod njih još i dobro.

Romi u Dardi i Belom Manastiru uključeni su u neke zanimljive i vrijedne europske projekte gdje će dio sredstava biti uložen i u romska naselja kada je riječ o gradnji objekata komunalne infrastrukture. Potvrđeno nam je kako je u Dardi realiziran projekt Kulturnog centra Roma Baranje, donacijom CNF-a od 80 tisuća eura koju je dobila Udruga Roma Grada Belog Manastira-Baranje.

O tome Petrović kaže: „Idejna je začetnica gospođa Mirela Alagić koja je s nama pisala projekt. Tako je krenuo Centar Roma Baranje.“ Ondje je sada asfalt, kanalizacija, voda i gradnja društvenog doma u završnoj fazi. Riječ je o polivalentnom višenamjenskom objektu koji nije namijenjen samo Romima nego svima iz tog dijela grada, a tu je predviđen i dječji vrtić. Romi smatraju kako djecu ne treba odvajati po nacionalnosti.

Kada je riječ o zapošljavanju, HZZO ima jednake kriterije za sve, no kao i u nekim drugim sredinama, i tu je bilo primjera da npr. poslodavac privatnik radije zaposli nekoga tko nije Rom. Tako srećom ne razmišlja velika većina, nego se ipak najviše gleda jesi li dobar i marljiv radnik, a ne tko si i što si. Na području Baranje ima više aktivnih romskih udruga koje svojim radom pridonose razbijanju stereotipa i predrasuda o Romima te jačanju kapaciteta romske zajednice, rješavanju romskih problema u lokalnoj zajednici, a nekoliko udruga sudjeluje i u provođenju projekata financiranih iz sredstava fondova EU-a.

Netko će reći kako mi imamo previše romskih udruga u Županiji, a ja se s tim ne slažem i mislim da nas je još i malo, jer toliko je posla još neodrađeno i postoji mogućnost da se još itekako mnogo radi na poboljšanju života Roma. Treba ih pohvaliti kao i nekoliko nevladinih organizacija koje pomažu našim udrugama jer bez njih ne bismo mogli ništa – kaže Petrović

U Belom Manastiru gradska uprava hvali rome

predrag_stojanovic_zamjenik_gradonacelnika_bm

Predrag Stojanovic – Zamjenik gradonacelnika Belog Manastira

U Belom Manastiru razgovarali smo i sa zamjenikom gradonačelnika Predragom Stojanovićem koji tvrdi kako je Grad Beli Manastir bio partner u brojnim projektima koje su inicirali ljudi iz romskih udruga, ali i drugi inicijatori. On tvrdi kako je njihov grad doista jedna multietnička i multikulturna sredina koja može biti drugima za primjer, posebno kada je u pitanju odnos prema Romima, a također i odnos Roma prema obvezama te pokušajima da se zajednički rješavaju i najsloženija pitanja.

O tome Stojanović kaže: „Mi smo svjesni skromnih ekonomskih mogućnosti naših sugrađana Roma, no oni su ovdje apsolutno ravnopravni građani, a tako je i širom Baranje.“ Kada je riječ o velikoj nezaposlenosti ni Beli Manastir nije iznimka jer je i tu kao i u cijeloj Hrvatskoj kriza već dugo godina, a to se onda  odražava na manjinske grupe, posebno na Rome. Grad Beli Manastir pruža podršku romskim udrugama i uključuje ih u društvene aktivnosti.

„Manjine su u nekim segmentima života u podređenu položaju u odnosu na većinu kada je riječ o ekonomskim, pa i kulturnim segmentima života“, dodaje Stojanović. Udruga romskog prijateljstva „LUNA“ sjajan je primjer. Osim međunarodno priznatog projekta iz programa IPA – „Knjižnica alata“, ona daje iznimno velik doprinos obrazovanju Roma. Gradske obrazovne institucije nisu imale osobitih rezultata u tom smislu sve dok se nisu uključili ljudi iz spomenute udruge.

Ta interakcija rezultirala je odličnim rezultatima. Prije svega došlo je do mnogo većeg povjerenja. Romska djeca u 5. ili 6. razredu osnovne škole, a posebno djevojčice, više ne napuštaju školovanje nego završavaju i srednje škole, pa čak i fakultete. Kroz projekt „Knjižnice alata“ došlo je do niza edukacija, što za korištenje alata ili za posebne izobrazbe. Podignuta je konkurentnost pripadnika romske populacije na tržištu rada. Romi su se također iskazali u socijalnom smislu kroz društvene aktivnosti, primjerice pomaganju starijim osobama u kućanstvima, održavanju okućnica i sl.

knjiznica_alata_mb

Knjižnica Alata – Beli Manastir

Grad Beli Manastir dao je preporuku trgovačkim društvima gdje je Grad osnivač neka uzmu u obzir Rome pri novom zapošljavanju. Neki od tih ljudi sada imaju odgovarajuće kvalifikacije i osposobljeni su za obavljanje pojedinih specifičnih poslova.

Na tromeđi Hrvatske, Mađarske i Srbije, u Belom Manastiru živi prema popisu stanovništva iz 2011. godine 10 068 stanovnika, u strukturi stanovništva predstavnici manjina čine oko 40 %. Od 22 priznate nacionalne manjine ovdje žive pripadnici čak 18 manjina. Najviše ima Srba (25 %), Mađari (8-9 %), a potom slijede Romi (oko tri posto).

O multikulturalnosti u Belom Manastiru zamjenik gradonačelnika gospodin Stojanović kaže: „Mi svake godine organiziramo na razini Grada manifestaciju Različitost je bogatstvo. Tu okupljamo predstavnike manjina koji prezentiraju svoju kulturu, tradiciju i sve ono bogatstvo koje mogu ponuditi. Otišli smo i dalje pa smo sredstvima EU-a izgradili Etnološki centar koji je osnovan na temeljima zaštite kulture i tradicije naroda koji žive na ovom prostoru.“

Dolaze jesen i zima, potreba je mnogo, a novca malo

Ljeto će brzo proći i valja se pripremiti za jesen i zimu. Najvažnija su egzistencijalna pitanja kao što su prehrana i ogrjev te osiguranje krova nad glavom te odjeće za obitelj, posebno za djecu. Romske udruge promišljaju kako organizirati prikupljanje i distribuciju najvažnijih potrepština najugroženijim romskim obiteljima.

Razgovarali smo s Gordanom Đurđević iz Bolmana, čelnicom Udruge baranjskih Roma „Napredak“ koja je osnovala tu udrugu kako bi prije svega pokušala pomoći Romkinjama, ali i mladima. Bolman je smješten u zapadnom dijelu Baranje, u mikroregiji Baranjske nizine. Nalazi se 8 km sjeverozapadno od sjedišta općine Jagodnjaka, 32 km od Osijeka i 12 km od Belog Manastira.

Ona kaže kako ne nalazi na razumijevanje odgovornih s razine lokalne samouprave za barem minimalne redovne dotacije Udruzi, kako cijeli teret djelovanja Udruge ne bi pao na njen teret i njenih suradnika te kaže: „Romkinje tu žive teško u oskudici i neimaštini i svakodnevno brinu o djeci i elementarnim egzistencijalnim potrebama obitelji. U javnim radovima pretežno se zapošljavaju muškarci i žene su i u tom smislu u podređenom položaju.

Samo četiri žene rade u javnim radovima u njenom naselju, i to na uređenju okoliša, okopavaju gredice, sade, uređuju zelene površine. Javni radovi, nažalost, traju samo tri mjeseca. Problem je kada se zbog to malo rada izgubi pravo na socijalnu pomoć i kad djeca u školi nemaju pravo na besplatni obrok. Kako s to malo novaca, s ta tri ‘minimalca’ živjeti cijele godine? Čime platiti struju, hranu, odjeću djeci i slično?“ pita se Đurđević.

U cijeloj Baranji zapravo je slična situacija, egzistencijalni problemi, velika nezaposlenost i teške socijalne prilike. Mladi Romi nemaju posla pa masovno razmišljaju o odlasku u inozemstvo. Kada govorimo o Romkinjama u Belom Manastiru u dijelu grada gdje ima mnogo romskih obitelji razgovarali smo s Krunoslavom Petrović.

Dvoje djece mi ide u 3. razred osnovne škole, a treće je mala beba što je ovih dana napunila prvu godinu. Pripremili smo nešto drva za ogrjev. Teško živimo, snalazimo se i puno nam znači kada nam pomognu ljudi iz nekih naših romskih udruga kao što to čini Duško Kostić i njegovi prijatelji. Što da vam kažem, živimo sirotinjski od pomoći koju dobijemo i nešto malo novca što uspijemo zaraditi. Muž radi u javnim radovima uz 70-ak drugih osoba ovdje kod nas u Belom Manastiru. Tu kose i uređuju okoliš, ali to traje samo tri mjeseca. Kad je već tako, voljeli bismo da muž radi još duže, da im produže barem te javne radove jer to je jedina mogućnost za sigurnu zaradu. Mi tu imamo i struju i vodu i sve kao i drugi građani, ali treba plaćati režije i kad se sve poplaća, ništa nam ne ostane. Najviše mi je želja da naša djeca imaju što im je potrebno, prije svega prehranu i odjeću, da se uspiju zaposliti i da žive jednog dana bolje od nas – zaključuje Krunoslava Petrović koja u svojoj obitelji skrbi i o starijoj slabovidnoj ženskoj osobi.

Napuštamo Beli Manastir i Baranju, a malo smo se i našalili s našim prijateljima iz romske zajednice spominjući odličan fiš paprikaš koji se kuha tu u Baranji. Neki kažu kako su i za to zaslužni Romi jer je priprema tog jela jednostavna i relativno jeftina, a može se prehraniti veći broj ljudi. Ta nekada sirotinjska hrana postala je baranjski „brand“ upravo u jesenskim mjesecima pa se često u mnogim baranjskim selima i gradovima održavaju fišijade.

I tu se dođu družiti svi bez obzira na nacionalnosti. Potvrđuju nam kako se više gotovo nigdje ne kuhaju kranjske kobasice ili priprema neka duga hrana za veći broj ljudi, nego je to najčešće fiš. Odlazimo preko Drave put Osijeka i Vinkovaca. Lijepe smo dojmove ponijeli iz Baranje, ponajprije zbog srdačnih i iskrenih ljudi s kojima smo razgovarali. Kroz prozor vlaka na putu prema Osijeku vidimo na plantažama i u vrtovima mnogo voća, jabuka, krušaka, grožđa, ali i puno dozrele crvene paprike.

Možda je to baš ta koju suše i melju te kao začin dodaju u svoj fiš, koji nije slučajno od mnogih proglašen daleko najboljim u Hrvatskoj, pa i šire?

Izvor: romi.hr